Stavovi izneseni u pismu koje je navodno patrijarh Vaseljenski Vartolomej uputio predsjedniku Milu Đukanoviću, nijesu u skladu sa činjenicama, ocijenili su iz DPS-a, navodeći da analiza pisma može izazvati sumnju u autentičnost autorstva
Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) dostavila je medijima pismo koje je Vartolomej, kako je saopšteno, 21, juna dostavio Đukanoviću, i u kojem se navodi da Vaseljenska patrijaršija, kao jedinu kanonsku pravoslavnu jurisdikciju u Crnoj Gori, priznaje onu pod nadležnošću mitropolita Amfilohija.
Poslanik DPS-a Dragutin Papović kazao je da je iz kabineta predsjednika Crne Gore saopšteno da pismo još nije stiglo na tu visoku adresu.
„S obzirom na značaj sadržine pisma čudno je, prije svega, da pismo poslije nedjelju dana još nije stiglo onome kome je poslato, a čudnije je da ga ne objavljuje ni Njegova Svesvetost, niti onaj kome je naslovljeno, već MCP“, smatra Papović.
Prema njegovim riječima, pod pretpostavkom da je pismo autentično, neki navodi Vartolomeja zaslužuju komentare.
„Između ostalog, patrijarh navodi da je „začuđen saznanjem“ da je Predsjednik iskazao „svoju podršku stvaranju Pravoslavne Crkve Crnogorske”. Predsjednik Đukanović nikad nije izjavio to što se u pismu navodi. On je govorio o obnovi autokefalne Crkve u Crnoj Gori“, kaže se u reagovanju Papovića.
Kako je naveo, da u izjavi Đukanovića nema ništa čudno i da je ona opravdana potvrdio je i arhiepiskop Vaseljenske Patrijaršije Danilo Zelinski koji je nedavno izjavio „da svaka nacija i svaka zemlja, koje žele svoju pravoslavnu crkvu, imaju pravo da je osnuju i zatraže priznanje od drugih pravoslavnih crkava i da to uključuje i Crnu Goru“.
„I laicima je poznato da svešteni kanoni nalažu da se granice jurisdikcije crkve uvijek poklapaju s granicama neke države. Takođe, kada se poziva na svoje pismo predsjedniku Crne Gore iz 2000. godine, Njegova Svesvetost trebalo da ima u vidu da je Crna Gora u međuvremenu postala nezavisna, međunarodno priznata država“, kazao je Papović.
Komentarišući to što patrijarh tvrdi da je Vlada Crne Gore “usvojila predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji predviđa podržavljenje svih pravoslavnih crkvi izgrađenih prije 1918. godine, kao i druge crkvene imovine”, Papović je istakao da tako nešto ne postoji u Predlogu koji je Vlada usvojila.
Ne stoje, kako je naveo, ni tvrdnje da “država oduzima pravo svojine nad crkvama i imovinom Sveštenoj Mitropoliji crnogorskoj, kao i ostalim trima eparhijama Pravoslavne Crkve Srpske”.
Papović je istakao da država Crna Gora neće ni jednoj vjerskoj zajednici oduzimati ništa što su vjerske zajednice stekle u skladu sa važećim zakonskim propisima.
Država, kazao je on, ovim zakonom hoće da, kroz jasne upravno-sudske procedure, utvrdi šta je njena svojina i da, prije svega, zaštiti svoju bogatu kulturno-sakralnu baštinu.
Prema riječima Papovića, mišljenje Venecijanske komisije o Predlogu zakona u potpunosti potvrđuje takvu namjeru Vlade i države Crne Gore.
Inače, kako je kazao Papović, u Crnoj Gori sada ne postoji, kako tvrdi Vartolomej, Mitropolija crnogorska, već, shodno Ustavu Srpske pravoslavne crkve (SPC), postoji MCP, eparhija SPC, koja je formirana 16. novembra 1931. godine.
„Od ostale tri eparhije SPC koje djeluju na crnogorskoj teritoriji, u Crnoj Gori sjedište ima samo eparhija Budimljansko-nikšićka koja je formirana 2001. godine, dok su sjedišta eparhija Mileševske i Zahumsko-hercegovačke van teritorije Crne Gore“, dodao je Papović.
Najviše, smatra on, čudi formulacija da “Crkva Crnogorska nikad nije bila autokefalna”.
„Upravo je Autokefalna Mitropolija crnogorska, pod tim imenom, navedena u nomokanonu sveštenoga diptiha Vaseljenske patrijaršije (“Sintagma” iz 1855. godine). Identične diptihe je objavljivala i Ruska crkva. Vaseljenska patrijaršija je održavala evharistijsko i kanonsko jedinstvo sa autokefalnom Crnogorskom crkvom“, istakao je Papović i dodao da o tome svjedoče brojni dokumenti.
Moglo bi se, kazao je on, postaviti logično pitanje kako se onda tomosom za priznanje SPC iz 1922. godine ukida “nepostojeća“ Crkva čija se autokefalnost u tom istom tomosu dva puta pominje.
Takođe, smatra Papović, ako Crnogorska crkva nikad nije bila autokefalna, bilo bi dobro da patrijarh odgovori na pitanje kome je Crnogorska crkva pripadala prije nego što je 1920. godine ukinuta i pripojena tek formiranoj SPC.
„I površna analiza ovog pisma, objavljenog pod pomalo čudnim okolnostima, može izazvati sumnju u autentičnost autorstva, dok je jasno da brojni stavovi u pismu nijesu u skladu sa činjenicama. U svakom slučaju, teško da će ovo predstavljati doprinos u rasvjetljavanju i rješavanju ovog složenog pitanja u Crnoj Gori“, zaključio je Papović.