Iako je kupovina polovne odjeće obično asocijacija na ne baš povoljnu finiasijsku situaciju, nošenje već korišćenih stvari zapravo ima simboliku otpora
Sa praksom prodaje i kupovine polovne garderobe počelo se u Velikoj Britaniji u 18. vijeku, a u Americi je vijek kasnije, tridesetih i četrdesetih godina, garderoba iz „druge ruke“ predstavljala alternativu tadašnjem modelu konzervativne domaćice u suknji do sredine listova i frizurom pod konac.
Već šezdesetih godina, stasavanjem “hipi generacije” i antikonzumerističkih ideja, kupovina u second hand-ovima postala je ne samo težnja za individualnošću, već i borba protiv potrošačkog društva.
Iz potrebe za originalnošću, otpora konzumerizmu ili pak zbog plićeg džepa, najčešći kupci podgoričkih second hand butika su studenti.
“Nedavno sam sa koleginicom svratila ovdje, kada je ona dolazila da pogleda je li stiglo šta interesantno”, kaže Ksenija, studentkinja Pravnog fakulteta u čijoj se blizini nalazi jedna od prodavnica polovne robe.
“Pravo da vam kažem, bila mi je odbojna pomisao da nosim nečiju garderobu, Bog zna čiju. Kada sam ušla u second hand, moram priznati da sam se predomislila jer nisam ni znala da je odjeća koja se prodaje ovako očuvana i raznovrsna, a pritom vrlo jeftina”, dodaje. Iz butika izlazi sa Zara kombinezonom plaćenim osam eura i dogovorom sa prodavačicom da joj sačuva farmerice sa visokim strukom ukoliko stignu kada bude dolazila roba.
Odjeća se, kaže nam prodavačica, nabavlja uglavnom iz Holandije. Nakon odabira, nosi se na hemijsko čišćenje, a zatim se stavlja u prodaju.
Kupaca uvijek ima, a ko jednom svrati, obično opet dođe.
“Ima i onih koji uđu, sa nekim prezirom gledaju tu odjeću, prokomentarišu ponešto, pođu… Ali, sa ljudima nikad ne znate, a i pravo da vam kažem, nema ih takvih puno, pa se ni ne opterećujem”, kaže ona.
U skoro svim gradovima Crne Gore postoje prodavnice polovne garderobe, a u Podgorici ih ima oko desetak. Urbana legenda da se u njima mogu za jako male pare kupiti odjevni komadi poznatih svjetskih brendova je, prema riječima naše sagovornice, istinita.
“Ima dosta stvari iz Zare, New Yorkera, H&M i slično. A onaj ko zna da probere, može da nađe i veće brendove, Dolce&Gabbana, Armani…”, objašnjava ona.
Cijene su vrlo pristupačne, a pritom nisu rijetki ni popusti. Farmerice možete kupiti već za dva eura, jaknu za pet, haljinu za isti iznos… Ukoliko planirate da idete na snijeg, a ne daje vam se novac na skupu opremu, u second handovima možete naći jako kvalitetne skafandere od osam do 15 eura.
“Ja volim da kupujem po second handovima. Za jednu stvar koju kupim u Delti, ovdje mogu bar tri da uzmem. Izbora uvijek ima, a uz to se vjerovatno neće nikad potrefiti da sretnete nekoga ko nosi istu majicu, haljinu, pantalone…”, kaže nam žena koja je došla da “pročačka” po rafovima.
Ljude koji imaju predrasude o nošenju polovne odjeće naziva “kompleksašima” jer, kako objašnjava, ima osoba kojima su važniji cijena i marka, nego sama odjeća.
Sve one kojima je "ispod časti" da uđu u butik polovne garderobe, poručuje da se oslobode predrasuda, jer najmanje je važno koliko je nešto plaćeno i da li je već nošeno. Važno je osjećati se lijepo, bilo da je riječ o markiranoj majici iz izloga renomiranih butika, ili o onoj kupljenoj u second handu.