U dalekom Mijanmaru, u Aziji, na rječnom brodu “Princess Panhwar”, posao hotel menadžera već četiri sezone radi Kolašinac Goran Kavaja. On za Mondo priča da je u ovu fascinantnu zemlju punu raznolikosti, došao da zamijeni kolegu i ostao.
U Mijanmaru, zemlji veličine Ukrajine, sa 55 miliona stanovnika i preko 130 različitih etničkih grupa, nama poznatoj uglavnom po vijestima o izbjegličkoj krizi, odnosno Rohinjama najprogonjenijem narodu na planeti, Goran plovi rijekom Irivadi, okruženom predivnom priodom ukrašenom zlatnim hramovima.
“Princess Panhwar”, brod dug 60 metra i 15 metara širok, na kome radi Goran, može da primi maksimalano 72 putnika.
“Na brodu radi 40 do 42 člana posade. I ja! Ali baba i 40 … Na poziciji hotel menadžera radim četvrtu sezonu. Prije toga bilo je raznih poslova od konobara do meadžera”, objašnjava Goran Kavaja.
Prvi put je na brodu radio prije 20 godina i to na prekookeanskom. Poslije toga promijenio ih je desetak različite veličine, od ogromnog, koji prima 4 000 putnika i sa 1 200 članova posade, do malih riječnih sa 60 do 70 putnika.
“U Mijanmar sam stigao kao zamjena i ostao. Šta ću, …, dopalo mi se”, priča za MONDO Goran Kavaja.
Rijeka Iravadi (Irrawaddy) duga je 1 348 milja (oko 2 000 kilometara) i cijelim tokom pripada Mijanmaru. Porječje ove rijeke u turističkim vodičima je opisano kao veliko stjecište azijskih civilizacija u kome se sačuvala posebna kultura i način života.
Goran kaže da “Princess Panhwar” plovi između dva najveća grada u toj zemlji, Jangona (nekad Rangun) i Mandeleja, grada koji je bio kraljevska prijestonica Burme.
“Distanca rijekom između dva grada je oko 600 milja (nešto manje od 1 000 kilometara) i kruz traje 14 dana. Gosti su najčešće iz Australije, Velike Britanije i Novog Zelanda”, objašnjava Goran.
Opisujući državu na jugoistoku Azije, poznatu i pod imenom Burma, Mjanma, Mianma, pominje njenu suptropsku, monsunsku klimu, što je pogodno za sve vrste poljoprivrede, ali gdje je dominatna kultura pirinač. Podsjeća i da tamo uspijevaju sve vrste tropskog voća.
Čar putovanja, su kaže, mnogobrojni zlatni hramovi.
“Išao sam sa putnicima na mnoge izlete, uključujući i let balonom iznad Bagana, njihovog glavnog turističkog i arheološkog lokaliteta. Bagan je grad sa preko 2 000 pagoda, stupa i manastira. Neke od pagoda, koje smo posjetili, datiraju iz 11. vijeka”, kaže Goran.
Najviše je oduševljen ljudima koji tamo žive jednostavnim životom.
“Ljudi su mi najjači utisak. Neiskvareni su i pozitivni. Putnici ih obožavaju. Kad to kažem mislim uglavnom na posadu. Ljubazni su iako žive u teškim uslovima. U početku su malo nepovjerljivi, ali kad te upoznaju sve je lakše”, objašnjava Kavaja.
Govoreći o političkoj situaciji u Mijanmaru, on kaže da je problem s izbjeglicama dešava daleko od putanje broda na kome plovi.
“To se, nažalost, uglavnom može vidjeti i čuti u zapadnim medijima. Postoji ozbiljan politički problem u Rakajnu (Rakhine state), ali to nije ni blizu rijeke kojom prolazimo”, kaže Goran.
Na pitanje da li Mijanmar ima nešto zajedničko sa Kolašinom, budući da je on porijeklom iz ovog gradića na sjeveru Crne Gore, Goran sa osmjehom odgovara da ih jedino on povezuje.
“Imaju nešto zajedničko, mene… Koliko god se trudio, ne mogu naći bilo šta slično”, kaže Goran.
L.Strugar