Naš socijalni kontekst je društvo ili zajednica koja se može označiti kao anomično društvo, ono u kome vlada haos, nasilje i bezakonje, smatra sociolog Ratko Božović.
/Piše: Lana Strugar/
Čim postoji bezakonje, Božović kaže, da postoje i pretpostavke u društvu i za nasilje nad zajedničkom imovinom.
Kod nas je ova nevolja svakodnevna iako je kažnjiva. Svjedoci smo razbijenog mobilijara u parkovima, polomljenog drveća, zaštitnih ograda, iskrivljenih saobraćajnih znakova,…
Gostujući profesor na UDG-u u Podgorici, napominje da nasilje postoji u svim formama našeg života.
“Naša novija istorija, svakodnevni život, u znaku su nasilja, nasilja nad ženama, u odnosu djece prema roditeljima,… Nasilje je postalo ustaljena forma života, koja je dominantnija od pristojnosti ili uljudnosti, ili onog što u relacijama označavamo kao “fer plej”, rekao je Božović.
On smatra da je naše društvo i pod teretom državne opstrukcije ili destrukcije.
“Imamo nevolju da nasilje kruži od institucija do onoga što je mikrorealizacija života, kao što je porodica i lični život. Konačno, jedno nasilje proizvodi drugo pa imamo determinaciju nasilja nad već iskazanim nasiljem. Kad neko napravi nasilje nad nama onda se svetimo”, objašnjava profesor.
Tukao ženu, njega istukli građani!
SOS linija: Skoro 1000 poziva, najviše iz Nikšića
Žene prave robove od muževa, MORA doći do NASILJA
Ovu nevolju posmatra i kao nasljeđe društva u tranziciji u kome, kako tvrdi, čovjek nije postao gospodar svoga života ni svoga stila življenja.
“Kontekst ili društveni život je pretpostavka za nasilje. Ovo je baruština u kojoj dominira nasilje jer nema civilizovanih odnosa, uspostavljene ljestvice vrijednosti u kojoj se jasno prepoznaje što je dobro, a što loše, što je zlo, a što nevolja. To je košmar u kome je nasilje prirodna posljedica u našem društvu”, rekao je Božović.
On kaže da se plaši za sudbinu mladih, skrupuloznnih ljudi, koji imaju moralna svojstva, jer mu se čini da njihov senzibilitet ne odgovara našim sredinama. Profesor tvrdi da se na ovim prostorima gotovo i nije moglo postati nešto bez nasilja, naročito tamo gdje odlučuje politička sfera.
“Ne možete bez toga biti u vidnom polju. Onda to podržavaju i mediji. U teoriji, malo nasilja u medijima nije na odmet, jer svi imamo pomalo potisnutog nasilja koje se može oslobađati. Međutim, kad imate zajednicu sa predominatnim slikama i prilikama nasilja onda se nasilnici ne smiju edukovati preko medija. Mora se voditi računa koje forme nasilja moraju biti u njima prisutne, inače se stiče utisak da je ono nešto obično i da se bez njega ne može opstati. Rijaliti programi su slika i prilka kako se mladi ljudi edukuju za nasilje”, kaže Božović i dodaje da porodica više ne oblikuje sistem vrijednosti generacija koje dolaze.
Najzad, kaže, da se ne može zamjerati uništiteljima čiji je “veliki mozak mali”, kad to rade oni koji su u institucijama i koji su reprezenti države ili partije.
“Uvjek udaramo na čovjeka koji je granični slučaj sa stanovišta normalnosti, a ne vidimo da je problem to što graničnih slučajeva ima tamo gdje se odlučuje o svima nama”, rekao je profesor.
Govoreći o granici između gađanske dužnosti da se prijavi nezakonito uništavanje zajedničke imovine i špijanja, profesor kaže da je to velika konfuzija. On kaže da je onaj koji nešto prijavi u manjini i da institucije nisu mnogo zaiteresovane da cijela stvar bude u znaku reda ili poretka.
“To je muka sa našim mentalitetom, imamo problem prisustva kritičke javnosti, nema javne debate i konačno potrebe da se suočimo s istinom, da imamo slobodu da kažemo istinu - niti slobodne javnosti niti istine o našoj stvarnosti - to je naš kontekst. Uzbunjivači su zato problem, a ne oni koji čine ‘čuda’. Onaj ko je u altruizmu, koji ne gleda na stvarnost iz fotelje, već želi da mijenja stvari, da skrene pažnju, on je u problemu. Ovdje se nepristajanje kažnjava, jer preovlađuje ovo što je silazna linija organizacije društva”, rekao je Božović.
Anketa
Kada vidite vandalizam u svom ukruženju da li to prijavite nadležnim službama?
-
Čekam da to neko drugi uradi
43.18% (19)
-
Odmah prijavim!
20.45% (9)
-
Ne prijavljujem, nisam špijun
36.36% (16)
Situacija je, dodaje, takva da nemamo građane bez kojih nema ni građanske odgovornosti. Kad bi se čuo glas građana, zaključuje profesor, i kad bi ono što oni čine i misle bilo prisutno a ne diskvalifikovano i na neki način zgaženo, ne bi smo pristajali na život priređen u znaku nasilja ili na degradacije samog života i svakodnevlja.
(Piše: Lana Strugar)