Današnja subota se u pravoslavnom narodu naziva Teodorovom (Todorovom) subotom, jer je posvećena sv. velikomučeniku Teodoru Tironu. Za nju su vezani veoma neobični običaji.
Sveti Teodor Tiron (umro 306.) je hrišćanski svetitelj i velikomučenik. Njegove svete mošti nalaze se u sremskom manastiru Hopovu, na Fruškoj gori. Ovaj svetitelj je prvi svetac-zaštitnik grada Venecije, koga je kasnije naslijedio Sveti Marko.
ŠTA RADITI DANAS
Na današnji dan je običaj da se vjernici, koji su cijelu nedelju postili, pričešćuju. Nekada su se na ovaj dan pričešćivali i đaci.
Teodorova ili Todorova subota uvijek pada u prvu subotu Velikog Vaskršnjeg posta.
Todorovu subotu, ili Todoricu, slavio je esnaf pekara.
Za Svetog Todora vjeruje se da je zaštitnik stoke, poglavito konja, pa se ovaj dan naziva još i Konjski dan - kada se konji ne prežu (u kola) već samo jašu.
Srbi, Makedonci i Bugari veruju da Sv. Todor, u vidu noćnog jahača tokom Todorove nedelje može da donese bolesti i ludilo.
Na Todoricu po prvi put izlaze zmije nakon zimskog mirovanja. Na Kosovu misle da je nekada sveti Teodor upravljao zmijama koje su imale noge. Kad su zmije počele da ujedaju ljude, on se naljuti na njih, oduze im noge, a ljude nauči kako da ih tuku štapovima i hvataju.
Na taj dan se pali smeće (radi zaštite, tj. za zdravlje konja i porodice, radi odavanja poštovanja demonima i kao zaštita od zmija).
Žene na Todorovu subotu ne smiju da peru kosu, u kući se ne smije paliti vatra (jer demoni ne vole dim), a djecu treba okupati prije konjskih trka.
Izuzetno, ako je neophodno, dijete se i na taj dan može okupati, ali se obavezno stavlja potkovica u korito s vodom.
Nevjeste se tog dana ne smiju češljati zbog zmija (jer se one nalaze u konjskoj dlaci). Mnogi i danas vjeruju da potkovica donosi sreću.
O PORIJEKLU PRAZNIKA
Sveti Teodor Tiron ima svoj praznik 2. marta (po gregorijanskom kalendaru), kada se slavi njegov spomen, a danas se pominje samo njegovo čudo iz četvrtog vijeka. Naime, u vrijeme velikog gonjenja hrišćana, car Julijan Odstupnik je izdao naredbu da se u Carigradu sve namirnice na pijaci poprskaju krvlju idolskih žrtava, da bi se hrišćani, jedući ih, oskrnavili za vrijeme Časnog posta.
Arhiepiskopu carigradskom Evdoksiju javi se sv. Teodor Tiron, i otkrije mu tu zlu namjeru cara. Na pitanje vladike šta da jedu hrišćani koji poste, svetac je objasnio kako da kuvaju pšenicu i miješajući je sa medom prave koljivo.
Od tada je ostalo da hrišćani prve subote Časnog posta kuvaju žito, koje se u crkvi osvještava i time proslavljaju sv. Teodora.