Crna Gora je u poslednjih 10 godina odbila 9.439 zahtjeva za azil u našoj državi, a odobrila ukupno 35,pokazuju podaci iz Strategije za integrisano upravljanje migracijama za period 2017. do 2020. godine,koju je usvojila Vlada, piše Dan.
U praksi navedeni podatak znači da je tek svaki 270. podnosilac zahtjeva dobio azil u Crnoj Gori. U izvještaju piše da je trenutno na snazi 15 odobrenih zaštita u Crnoj Gori, od čega osam statusa izbjeglice i sedam dodatnih.
“Status izbjeglice ima šest lica iz Jemena i dvoje iz Sirije, a dodatnu zaštitu po dvoje iz Jemena i Ukrajine, a po jedno iz Nigerije, Bjelorusije i Maroka”, navodi se u izvještaju.
Azil se daje strancima kojima je potrebna međunarodna zaštita u skladu sa Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine, Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. i drugim ratifikovanim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava.
Podnosioci zahtjeva za dobijanje azila u Crnoj Gori su najvećim dijelom bila lica iz Sirije, zatim Somalije, Eritreje, Konga, Gambije, a bilo je i pojedinačnih slučajeva iz Avganistana, Iraka, Kameruna, Liberije i Jemena.
Zanimljivo je da je azil u Crnoj Gori do 2010. tražilo svega 39 lica, već 2011. taj broj je porastao na 239, 2012 1.529, da bi 2013. bio postavljen rekord sa 3.554 zahtjeva i nijednom pozitivnom odlukom. Naredne 2014. godine azil je tražilo 2.312 lica, 2015 1.611, a 2016 -190.
Nadležne službe su od 2007. do kraja 2015. otkrile 4.957 lica koja su nezakonito boravila u Crnoj Gori. Većina ilegalnih migranata dolazila je iz zemalja kao što su Alžir, Tunis, Maroko, Libija, Egipat, Eritreja, Sudan, Avganistan i Pakistan.
“Stranac koji nezakonito boravi u Crnoj Gori ili ne napusti državu u roku koji mu je određen biva prinudno udaljen. Ako to nalažu razlozi obezbjeđenja prinudnog udaljenja, stranac se može izuzetno zadržati u prostorijama policije, ali ne duže od 12 časova, a na zadržavanje se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju policijski poslovi”, piše u izvještaju.
Kako bi se ispoštovali standardi Evropske unije koji se odnose na odnos prema azilantima Crna Gora je otvorila prihvatilište u Spužu. Prihvatilište za strance je u funkciji od 13. decembra 2013.godine i od otvaranja do 31. decembra 2015, smještajem u Prihvatilište sloboda kretanja je ograničena za 157 nezakonitih migranata.
“Sva lica su upoznata sa svojim pravima, a obezbijeđena je i brošura na sedam jezika u određenom mjestu”, navodi se u izvještaju.
Problemi koji opterećuju rad Prihvatilišta za strance su nedostatak prevodilaca za jezike kao što su urdu, paštu, hindu i drugi, što otežava rad na utvrđivanju identiteta smještenih lica.
“Nepostojanje diplomatsko konzularnih predstavništava Alžira, Tunisa, Maroka, Libije, Egipata, Eritreje, Sudana, Avganistana i Pakistana stvara teškoće oko komunikacije prilikom potvrđivanja identiteta i izdavanja dokumenata, radi povratka migranata u matičnu zemlju. Takođe, problem je i nepostojanje spremnosti za saradnju određenih diplomatsko konzularnih predstavništava van Crne Gore, da se njihovi državljani vrate u matičnu zemlju”, navodi se u izvještaju. M.S.
Na crnoj listi 19.402 lica
Crna Gora je za 10 godina zabranila ulazak u zemlju za 19.402 lica.
“Zakonom o strancima je propisano da se strancu neće dozvoliti ulazak u Crnu Goru ako upotrijebi tuđu, nevažeću, odnosno lažnu putnu ili drugu ispravu; ugrožavanja nacionalne bezbjednosti, javnog poretka ili javnog zdravlja; te ako je stranac u tranzitu preko teritorije Crne G ore, a ne ispunjava uslove za ulazak u treću državu. Takođe, ograničava mu se pristup ako je na snazi zaštitna mjera udaljenja, mjera bezbjednosti protjerivanja stranca iz Crne Gore, zaštitna mjera protjerivanja stranca sa teritorije Crne Gore ili mu je otkazan boravak; te nema dovoljno sredstava za izdržavanje za vrijeme boravka u Crnoj Gori i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu”, navodi se u izvještaju.