U Crnoj Gori ove godine azil je tražilo 379 osoba, a odobreno je deset zahtjeva, saopštila je Sandra Bugarin, iz kancelarije za azil Ministartsva unutrašnjih poslova (MUP).
Iz UNHCR-a saopšteno je da je od 2006. do maja ove godine u Crnoj Gori azil tražile 5.682 osobe.
Bugarin je rekla da je ove godine azil tražilo 379 osoba. „Od ovog broja zahtjeva, mi smo donijeli deset pozitivnih odluka, od toga dva statusa izbjeglice i osam dodatnih zaštita“, objasnila je Bugarin.
Prema njenim riječima, broj tražilaca azila je nakon 2010. godine porastao. "Dok je 2006. Crna Gora imala četiri tražioca azila, 2010. tih zahtjeva je bilo devet, a 2013. taj broj je 3.554“, saopštila je Bugarin.
Ona je kazala da se mogu dati tri vrste zaštite- status izbjeglice, supsidijarna ili dodatna zaštita i privremena zaštita.
„Deset godina statusa izbjeglice daje mogućnost dobijanja crnogorskog državljanstva“, kazala je Bugarin.
Ona je saopštila da se od 20. februara tražioci azila smještaju u Centru za tražioce azila u Spužu, dok je do tada to bilo obezbjeđivanjem alternativnih vidova smještaja.
Bugarin je navela da je Ustavom Crne Gore propisano pravo na azil i da je time država pokazala svoj humani karakter.
„Crna Gora još nije prepoznata kao krajnja destinacija za tražioce azila“, rekla je Bugarin.
Slobodan Raščanin iz pravnog tima UNHCR-a, kazao je da se Crna Gora od kraja 2010. i početka 2011. godine suočila sa porastom broja tražilaca azila.
„Dok su do 2010. azil u Crnoj Gori uglavnom tražila lica sa prostora bivše Jugoslavije, a to se na godišnjem nivou kretalo od deset do 20 lica, od 2010. taj broj značajno je porastao i prvi put se Crna Gora suočava sa tražiocima azila iz Afrike i Azije“, naveo je Raščanin.
On je objasnio da je to je u skladu sa događajima na tim prostorima, sa Afričkim proljećem i krizom u Siriji.
U Crnoj Gori je od početka 2011. registrovano 420 sirijskih tražilaca azila, od kojih 285 u 2013. godini.
Prema njegovim riječima, promijenila se i struktura tražilaca azila. „Do ljeta prošle godine to su uglavnom bili muškarci samci od 20 do 40 godina, a od tada smo počeli da primamo porodice, djecu, maloljetnike bez pratnje, trudnice“, naveo je Raščanin.
Raščanin je ukazao i na problem sa jezikom, jer, kako je naveo, postoje te barijere kada dolaze ljudi koji govore jezike za koje ne postoje prevodioci u Crnoj Gori, a često ni u regionu.
On je kazao da je pitanje azila važno i kada se govori o evropskim integracijama. „Ovo pitanje tretira se poglavljem 24, i biće jedno od važnih u narednom periodu“, kazao je Raščanin.
On je rekao da je sistem azila koji danas postoji u Crnoj Gori uspostavljen 2006. godine.
Prvi i trenutno važeći Zakon o azilu stupio je na snagu 2007, a u toku su pripreme za izradu novog koji bi trebalo da stupi na snagu početkom 2016.
Darka Minić iz UNHCR-a je kazala da je analiza pokazala da mediji u Crnoj Gori prikazuju azil i azilante u neutralnom kontekstu, što je, kako je navela, pozitivno.
Zaštita koju pruža sistem azila namijenjena je izbjeglicama, odnosno licima koja su primorana da napuste svoje mjesto ili zemlju porijekla zbog opravdanog straha od progona na osnovu rase, vjeroispovijesti, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi.
Osnovni međunarodno-pravni instrument koji reguliše međunarodnu zaštitu izbjeglica je Konvencija o statusu izbjeglica koja je usvojena 1951.