Više ljudi strada od ujeda pčele ili od udara groma, nego od ujeda zmije, kaže za Vijesti Vuk Iković iz Crnogorskog društva ekologa.
U razgovoru za Vijesti, on objašnjava da su zmije životinje čija temperatura i aktivnosti zavise od temperature spoljašnje sredine.
Da bi preživjele niske temperature, one spavaju zimski san, u različitim šupljinama u zemlji. Zmije se iz zimskog sna bude sa porastom spoljašnje temperature, pa ih već tokom marta možemo sresti na primorju, a nešto kasnije i u ostalim područjima Crne Gore. Poslije zimskog sna zmije se ponekad pojavljuju u podrumima, tavanima i dvorištima. Iković kaže da su u pitanju najčešće neotrovne zmije koje još nisu pobjegle od čovjeka kada im je zauzeo njihovo prirodno stanište.
Iković podsjeća da zmija napada i ujeda samo kad se osjeti ugroženom.
„Postoji takozvani 'suvi ugriz' kada zmija ne ubrizgava otrov. Ovo je odbrambeni ugriz kojim zmija pokušava da uplaši napadača. Pored 'suvog ujeda' postoji i 'osvetnički' ili 'poslovni ugriz' kada ubrizgava otrov u žrtvu. Ujed pri kojem zmija ubrizgava otrov praćen je bolom i otokom“, kaže Iković.
Postoji razlika između ugriza otrovnice od ugriza neotrovne zmije.
„Ujed otrovnice je lako prepoznati po dvije ubodne tačke, odnosno rane koje potiču od dva zuba preko kojih se ubrizgava otrov. Ove rane su na udaljenosti od 6 do 10 mm jedna od druge. Ugriz neotrovne zmije je u vidu ogrebotine koja zarasta i nestaje za par sati, a najviše za dva dana“, pojašnjava Iković.
On dodaje da je ujede važno razlikovati prije davanja seruma, da ne bi došlo do neželjenih komplikacija i da u slučaju ujeda, ne treba paničiti.
„Panikom pospješujemo cirkulaciju, pa se otrov brže širi. Povrijeđeni mora da miruje, nisu poželjni nagli pokreti i trčanje jer se tako ubrzava protok krvi i rizik postaje veći“, kaže Iković.
Prema njegovim riječima za odraslu zdravu osobu ujed poskoka za ruku ili nogu nije smrtonosan, uz napomenu da je poželjno što prije doći do ljekara, ali da „nema potrebe za trčanjem“.
„Nakon ujeda potrebno je istisnuti otrov iz mjesta ugriza tako što se prstima istisne tečnost iz ubodnih rana sve do pojave sukrvice. Da bi istiskivanje bilo uspješnije preporučuje se napraviti mali rez (skalpelom ili nožem) između ubodnih rana. Nakon toga tečnost treba obrisati. Rana se ne smije isisavati da ne bi otrov preko mogućih ranica usne duplje ili sluzokože dospio u krvotok“, objašnjava Iković.
On savjetuje da nakon ujeda, žrtva treba da uzme dovoljno tečnosti. Nije dozvoljeno uzimanje kafe, alkohola, energetskih pića ili bilo kojih tableta jer ove supstance podspješuju širenje otrova kroz organizam. Poželjno je fiksirati dio tijela (nogu, ruku) na kojem je osoba ujedena i uraditi podvezivanje, pojasnio je Iković.
„Za podvezivanje se nikad ne smiju koristiti špag, žica, pertle, već trakasti komadi tkanine (zavoj). Podvez ne smije biti prestegnut jer tako možemo prouzrokovati još veću štetu. Povez uklanjamo tek kad primimo serum“, kaže ekspert za zmije Crnogorskog društva ekologa.
Za sve tri vrste otrovnica koje se mogu naći u Crnoj Gori koristi se isti protivotrov.
Iković kaže da se serum protiv zmijskog otrova smije dati samo uz konsultaciju sa osobom koja je ovlašćena i obučena za to (ljekar), da bi se izbjegla pojava anafilaktičkog šoka. Serum, pri tom, može da da samo ljekar.
„Opšte stanje ujedene osobe može biti loše, ali je prognoza poslije ukazane prve pomoći pozitivna“, kazao je Iković.
On kaže da su zmije značajne u medicini i kozmetici ali i da je njihova najvažnija funkcija u regulisanju brojnosti populacije pojedinih insekata i glodara, koji su prenosioci mnogih zaraznih bolesti i koji pričinjavaju određene štete u poljoprivredi.
Iković objašnjava da se iz zmijskog otrova dobija nešto više od 100 vrsta ljekova.
„Ti ljekovi se koriste za različita oboljenja kao što su: tumori, šećerne bolesti i visoki krvni pritisak. Takve zmije su nam potrebne žive, zato se i uzgajaju u posebnim ustanovama“, kaže Iković.