Književnik Miro Vuksanović rekao da Njegoš i danas, dva vijeka nakon rođenja, muči istu muku kao nekad dok je gorio za Lesendrom i Crkvinom.
Književnik Miro Vuksanović rekao je danas da Petar Drugi Petrović Njegoš i danas, dva vijeka nakon rođenja, muči istu muku kao nekad dok je gorio za Lesendrom i Crkvinom.
„Na dva vijeka od dana kada je Njegoš stigao među svoje, kada su njegovi Crnogorci postali još više Crnogorci od onih koji su prije četrdesetak godina umjesto crkve digli prokletu gomilu bez krsta, najumniji srpski pjesnik istu muku muči kao nekad dok je gorio za Lesendrom i Crkvinom“, kazao je Vuksanović.
On je, govorio o Petru Drugom Petroviću Njegošu, povodom 200 godina od njegovog rođenja, u okviru programa koji u Nikšiću organizovala Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori.
Vuksanović je svoj doživljaj velikog pjesnika, gospodara i vladike, od njegovog rođenja, upokojenja do današnjih dana, saopštio u besjedi podijeljenoj u dva dijela, nazvanim Njegoševa dva vijeka muka, na oba svijeta i Krst Obradov više Gore Crne.
Kazujući o bolesti mladog vladike, koga je „ispotiha, neizlječiva sičija iznutra pomiljela“ Vuksanović je podsjetio da je Njegoš kao tridesetogodišnjak počeo da obilježava mjesto za grob.
„Odabrao je Crkvinu, lovćenski vrh, tako nazvan, jer je na njemu nekad bila crkva, i tamo sebi podigao malu kapelu, sklopitu i okruglu. Sudnji čas je predosjećao i pisao testament, znao s kim ima posla, sumnjao i proklinjao: Ko išta od ovoga ovđe upisanoga preinači, bio mu crn obraz pred ljudima i jarostni se sud Božji nad njim izvršio za tu grdnu nepravdu koju bi pred licem neba i zemlje učinio“, podsjetio je Vuksanović na Njegoševu oporuku.
Vuksanović je kazao da je Njegoš prvi put sahranjen na Cetinju u privremenoj grobnici, na mjestu svog svetog strica, a četiri godine kasnije prenijet na Lovćen u „crkvu koju je za sebe smislio, ozidao i mirno s ravnine gledao. Tako je Njegoš sahranjen drugi put. Mislilo se – zauvijek“.
Prema Vuksanovićevim riječima, austrougraska vojska srušila je kapelu, raskopala grob, izvadila mošti i odnijela ih na Cetinje, čime je Njegoš treći put ukopavan. „Nekoliko godina docnije, petrovićki potomak, kralj Karađorđević, podigao je novu crkvicu na istom mjestu i u istom liku prema Njegoševoj kapelici“.
„ Kada su Crnogorci postali Crnogorci, kada su cetinjski odbornici s miganjem s višeg i najvišeg mjesta mogli sve, izašli su katunski plemenici Njegoševi, i drugi s njima, pa su još jednom srušili kapelu, prerovili raku, izvadili mošti i donijeli ih, austrougarskim putem, opet na Cetinje, na pjesnikovo peto ukopavanje“, kazao je Vuksanović.
Uslijedilo je, rekao je, skraćivanje planine, „oburdavanje grobnog mjesta i dovlačenje meštrovićkog mauzoleja, kraj koga su ozidali i guvno, okamenjeno kao i sve“, a potom su „iznijeli figuru koja se mjeri tonama, koja kameni umornog i ostarjelog čovjeka pri zemlji, s prekrštenim nogama, zagledanog dolje, pritisnutog velikim orlom, sve što nije bio Njegoš“.
„ A, Njegoša su duboko, u neviđen, pod ziguratskim kamiugaonikom, šesti put ukopali. U tmuši, u karamukloj osami, u najkamenijoj vidjelici koju smo ikad stvorili“, rekao je Vuksanović.
U besjedi o Njegoševa dva vijeka muka, na oba svijeta, Vuksanović je kazao da je „ruženje tek počelo, nikad takvo i nikad toliko“.
„Kako stvari crnogorske i okolne idu, Njegošu će se muke sve više umnožavati, sve će više pizmu i neukost na njega prinositi. A što grdnje k Njegošu budu nepravednije upućivane, to ćemo ga češće gledati kako se uzdiže – i nad svojom kapelicom i nad nama“, zaključio je Vuksanović.
U dijelu besjede nazvanoj Krst Obradov više Gore Crne Vuksanović je saopštio da se priča razvila iz Gorskog vijenca, iz stihova koje govori Obrad, čije se ime ravna s glagolom obradovati.
„U naslovu je prva riječ krst. Ima četiri slova. Kao što krst ima četiri kraka. Kao što svijet stoji na četiri stuba, a otvara se na četiri strane. Kao što je jevanđelista četiri i toliko rijeka u raju“, pojasnio je književnik.
Prema njegovim riječima, Obradov krst od „stihova i istorije, stoji na Lovćenu, na Crkvini, vrhom doseže Kom na 2.484 nadmorska metra, koji se već sami dijele sa četiri, desnim krakom, tanko i nevoljno, u strahu od odkršćavanja, okrenut je prema Skadru, a lijevim, najljepšim i najobradovanijim, utvrđen pod Ostrogom“.
„Pod spjevanim krstom svinula je sva Njegoševa Crna Gora. U Obradovom krstu je Njegoš: Srbin, Pjesnik, Gospodar i Vladika. I danas je krst Obradov više Crne Gore. Ali, jedni ga vide kakav jeste, a drugi to ne smiju da kažu“, zaključio je Vuksanović.
(MINA)