ADVOKAT SMATRA DA JE ČAĐENOVIĆEV PRITVOR KAZNA, A NE ZAŠTITA ISTRAGE

Određivanje pritvora specijalnom tužiocu Saši Čađenović ne predstavlja zaštitu istrage već kaznu, navodi se u žalbi odbrane na odluku sudije za istragu Višeg suda da se Čađenoviću odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva i opasnosti uticaja na svjedoke, prenosi Pobjeda

Advokat Lazar Aković u žalbi kojom je tražio da se Čađenoviću dopusti da se brani sa slobode navodi da je odluka o pritvoru donijeta i pored nepostojanja prvog uslova za određivanje ove mjere obezbjeđenja a to je da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela koja mu se stavljaju na teret.

Odbrana ističe da ni u jednoj u komunikaciji ostvarenoj preko Sky aplikacije koje je tužilaštvo dostavilo sudu nema Čađenovića kao aktera nekog razgovora niti se njegovo ime pominje u razgovorima drugih aktera, piše Pobjeda.

Iz tog razloga utvrđevanje postojanje osnovane sumnje na temelju ponuđenih komunikacija, prema ocjeni advokata Akovića, za sada je nedovoljno.

Činjenica da je Petar Lazović, kako tvrdi SDT, 27. novembra 2020. godine godine, dan nakon podizanja optužnice, obavjestio Radoja Zvicera da su “izvukli Duška Roganovića iz prijave”, ne znači da je Čađenović nezakonito postupao.

“To znači, da je Lazović imao informaciju iz njemu poznatih izvora da je podignuta optužnica, u kojoj nije označeno ime Duška Roganovića i da je tu informaciju plasirao Zviceru”, navodi se u žalbi.

Advokat Aković ukazuje da na ovakvim, sličnim, pogrešnim i neobjektivnim konstrukcijama se zasniva osnovana sumnja za sva krivična djela koja se Čađenoviću stavljaju na teret.

“Svako rješenje o pritvoru mora da sadrži detaljno obrazložene razloge zašto i na osnovu kojih konkretnih dokaza je sud utvrdio da je okrivljeni u ovom slučaju osnovano sumnjiv. Pobijano rješenje čak ne sadrži ni uopštene razloge u pogledu radnji koje mu se stavljaju na teret što ga sve čini nezakonitim suprotnim Ustavu Crne Gore i Evropskoj konvenciji”, navodi se u žalbi.

Advokat Aković ocjennjuje da je sud proizvoljno u rješenju o određivanju pritvora naveo da je razmotrio sve okolnosti koje su stranke iznijele u vezi predloga za određivanje pritvora.

“Da je objektivno cijenio navode odbrane detaljno iznijete na saslušanju kod sudije za istragu, zasigurno bi morao doći do zaključka da ni na nivou udaljenih sumnji ne proizilazi da je osumnjičeni Saša Čadjenović postao član kriminalne organizacije koju je organizovao Radoje Zvicer radi vršenja krivičnih djela”, navodi se u žalbi i dodaje da je ovakvo postupanje jasno pokazuje da se sud nije bavio ocjenom predloga tužilaštva već da ga je jednostavno usvojio bez ikakve pravne argumentacije kritičkog preispitivanja, kako prenosi Pobjeda.

Advokat Aković smatra i da je sud samo na osnovu pretpostavki pritvorio Čađenovića zbog opasnosti od bjekstva – odnosnio nije obrazložio opasnosti I koja od njih je izvjesna i realna.

“Okrivljeni je porodično stambeno vezan za Podgoricu ne pada mu naparnet da bježi da se bilo gdje skriva, već naprotiv stalo mu je da se suoči sa predmetnim postupkom da dokazuje svoju nevinost, kako bi prije svega sačuvao svoju čast i čast svoje porodice “, navodi se u žalbi.

Takođe, odbrana ukazuje da nema mjesta ni pritvorskom osnovu da bi Čađenović mogao uticati na svjedoke obzirom da su svjedoci policijski službenici od kojih se očekuje da govore istinu.

Osim toga, Čađenović nije sporio da je preduzimao procesne radnje koje su materijalizovane kroz zapisnike, službene zabilješke, zamolnice i odluke, koji dokazi se nalaze u spisima spornih predmeta a saslušanje svjedoka na ove okolnosti dovelo bi do odugovlačenja postupka.

“Kada je u pitanju uticaj na saučesnike, ovaj pritvorski osnov je još više besmislen, pri činjenici da su ,,saučesnici” u bjekstvu pa je nejasno kako bi mogli biti dostupni osumnjičenom Čadjenoviću koji je u ovom momentu “razvlašćen” tužilačke funkcije “, precizira advokat Aković.

Odbrana smatra i da sud nije vodio računa o načelu srazmjernosti prilikom određivanja pritvora u pogledu ličnosti okrivljenog Čađenovića i njegovih ličnih i porodičnih prilika.

“U konkretnom slučaju ista svrha mogla postići i nekom od mjera nadzora i to konkretno mjerom zabrane napuštanja stana i mjerom zabrane sastajanja sa određenim licima”, navodi se u žalbi.