U Crnoj Gori je, za više od pola godine, ubijeno čak četvoro djece. Skoro sve žrtve bile su bebe. Ova godina obilježena je monstruoznim nedjelima, jer su zločini nad djecom rijetkost u Crnoj Gori.
Najmlađa žrtva je imala svega četiri mjeseca, dvije bebe od šest i 15 mjeseci. Poslednja žrtva bila je starija, dječak od 12 godina, piše Dan.
Zabrinjavajuća činjenica u alarmantnim podacima jeste da su ubistva beba počinile majke, ili su, prema sumnjama policije, učestvovale u stravičnom zločinu. Neke su na saslušanjima pokušavale da sakriju odgovornost za počinjena nedjela. Na kraju su, ipak, priznale, a detalje su uglavnom opisivale bez znakova kajanja. Ova godina obilježena je monstruoznim nedjelima, jer su zločini nad djecom rijetkost u Crnoj Gori.
Prva tragedija dogodila se 5. februara. Petnaestomjesečni P.J. tog dana podlegao je povredama od batinanja, za koje istražitelji krive njegovog očuha Nermina Šišića iz Bosne i Hercegovine i majku Jelenu Jovović iz Podgorice.
Svega tri mjeseca kasnije Baranka Mirjana Škrijelj, prema sumnjama policije i tužilaštva, ubila je sina starog pola godine.
Mjesec i po nakon toga, tačnije 29. juna, osamnaestogodišnja Edina Kastrati iz Plava bacila je u Plavsku rijeku svoje četvoromjesečno muško dijete. I ona je priznala zločin, ne objašnjavajući previše razloge za to.
Poslednja tragedija dogodila se nedavno, kada je u Lim bačen dvanaestogodišnji dječak. Zbog sumnje da je počinio užasni zločin odmah je uhapšen Sinan Imeri (19).
Psiholog Radmila Stupar Đurišić kaže za Dan, da je osnovni problem u slučajevima nasilja i zlostavljanja djece to što ljudi ne vode računa o zdravlju i zanemaruju zdravstvene probleme. Mora se voditi računa o mentalnom zdravlju, genetici i svim promjenama koje mogu biti okidač. Kad su ovakvi slučajevi u pitanju nesumnjivo se radi o psihopatološkim strukturama, ljudima koji imaju probleme koji nijesu liječeni objasnila je Stupar Đurišić. Tvrdi da je veliki problem što se u Crnoj Gori krije kada neko ima psiholoških problema, te se izbjegavanjem liječenja stvaraju ozbiljne posljedice.
“Zdrava osoba neće počiniti takve zločine. Veliki problem u Crnoj Gori koji je i dalje prisutan jeste što se psihološke promjene ne liječe, već se kriju. Genetika je jedan od najčešćih uzoraka za ta stanja. Da počini zločin nad najsvetijem u društvu, djetetom, ne može da uradi normalna osoba. Svako objašnjenje motiva je dio psihopatologije. Mentalno zdravlje je veoma važno i treba brinuti o njemu. Građani treba da prijave kada uoče da se neko čudno ponaša, a ne da se vode logikom „ne miješamo se u tuđa posla”, jer je čudno ponašanje prvi znak psihopatoloških promjena. Više nema ni porodice koja je ranije reagovala u ovakvim situacijama i trudila se da pomogne na bilo koji način”, pojasnila je Stupar Đurišić.