Kako smo Morači okrenuli leđa

Morača, rijeka koja je imala dušu, rijeka koja ima priču. Rijeka koja je opstala kroz vjekove, a gdje je sada ?

Kako smo Morači okrenuli leđa Foto: Slaven Raspopović

Tok ove rijeke potpuno je promijenjen. Izgradnjom mostova i eksploatacijom šljunka uništavane su moračke plaže, izribnjavanje je sve češće, smeća je sve više, a pristup samoj rijeci sve je teži.


Godine su prolazile, grad se širio, i neka je, ali niko nije obraćao pažnju na to šta ostaje na dnu rijeke. Tako su po završetku izgradnje "Union Bridge-a" ‘’zaboravljene’’ ogromne količine gvožđa, koje ni onim najupornijim podgoričanima ne dozvoljavaju da osjete čari spuštanja niz takozvane "moračke bukove".

  Za mještane Stare Varoši (najstarijeg podgoričkog naselja) ova rijeka je nešto posebno. Kako oni kažu, godinama je ta ista Morača prehranjivala njihove porodice, i da nije bilo nje, ne bi bilo ni njih.
Oni kao da duguju zahvalnost što nas ova rijeka ne ostavlja čak ni sada kada se niko ne okreće ka njoj, uporno pokušavaju da je ožive. Nerijetko se organizuju pa u manjim grupama očiste plažu tek da bi mogli da se osvježe u rijeci u toku vrelih podgoričkih dana, ali nije dovoljno. Sama voda donosi smeće koje nesavjesni građani bacaju u kanjon.

Voda ove rijeke nekada je bila kristalno čista. Stanovnici glavnog grada godinama su ljeta provodili na njenim obalama i stijenama. Koliko nas bi voljelo da Podgorica ima kupalište u centru grada?

Podgoričani zaista nisu trebali ni more, ni jezero, znalo se gdje se ide kada počne ljeto. Za ovu pricu smo prikupili skromnu galeriju fotografija iz prošlog vijeka, koje će vas provesti kroz istoriju ove veličanstvene rijeke koja zaslužuje zahvalnost.

Nije nam poznata godina kada su fotografije zabilježene. Na nekim od njih možete vidjeti muškarca koji peca ribu mrežom- takozvanom “samolovkom”. Toga više nema. U Morači ribu ubijaju strujom, pa i dinamitom. Rijetki su oni koji satima stoje ne bi li upecali koju ribu. Eto, I to je oduzeto ljubiteljima ribolova.
Na ostalim fotografijama vide se ljudi raznih životnih doba, od djece do starijih, a na njihovim licima možete vidjeti sreću. Druženje, igranje karata, plivanje. Samo možemo da pretpostavljamo kakvo je bilo ljeto na Morači. Neki od vas se sigurno sjećaju, neki su čuli od starijih. Danas većina njih govori o Morači kao da je ona nestala,i kao da nikada više podgoričani neće uživati u njoj. Želimo li da vjerujemo da je tako? Koliko je zaista potrebno da se nešto promijeni?

Par godina unazad, organizuje se takozvano Podgoričko ljeto, malo druženje na bivšoj plaži Galeb, gdje pored zbližavanja sa Moračom građani imaju priliku da učestvuju u raznim aktivnostima, odbojka, šah, vožnja kajaka, kao I mnogim drugim. Taj događaj na nekadašnji centar okupljanja privuče mnogo građana. Ali zašto sve to ne bi bilo uvijek tu?


Sjetite se i poznatog podgoričkog kafića "City Becks", koji je bio najpopularniji tokom ljeta u Podgorici.
Takođe da pomenemo i možda najljepši dio Podgorice – Skaline. Sjećate li se čestih okupljanja uz razne koncerte ljeta ’12 godine? Da ne zaboravimo kafić, koji je radio dvije sezone, i bio jedan od najljepših u Podgorici. Sada na tom prelijepom mjestu, prepunom istorije i prebliskom sa prirodom ne postoji ništa. Izgleda kao uruševina, za koju nije planirana nikakva rekonstrukcija. A nisu rijetki prizori grupnih izleta inostranih turista na ovo posebno mjesto.


Nisu rijetki ni građani koji svoje slobodno vrijeme provode sa svojom djecom, prijateljima ili ljubimcima na ovom mjestu. Zašto se njima ne bi obezbijedilo par klupa I čist prilaz obali? Ovog ljeta više je omladine nego ranije, više ljudi silazi predveče sa djecom ili ljubimcima ne bi li udahnuli malo svjžeg vazduha. Pa zašto da im ne olakšamo put, ili uljepšamo boravak na obali? Koliko je njima potrebno, kad oni i bez klupa, i bez bezbjednog prilaza ipak provode sate na tom mjestu?


Morača je zaista divna rijeka, i sam njen kanjon i tok i dalje zrače tom istom divljinom i slobodom, samo joj se godinama sve manje pažnje posvećuje. Godinama je sve više gušimo, a premalo brinemo o njoj. Na samo par minuta od centra grada možete sići i osjetiti bliskost sa simbolom glavnog grada, slobodno pjevati, svirati gitaru, organizovati druženje, baviti se sportom, igrati društvene igre ili steći nova prijateljstva.

Kako izgleda Morača danas iz malo ljepše perspektive, pogledajte u gleriji:


Pišite nam vaše uspomene, predloge i sugestije u komentarima. :)

Sve vijesti