Trener košarkašica Budućnosti u razgovoru za Mondo, između ostalog, otkriva i koja od njegovih izabranica može da ga dobije na basketu i zašto prilikom boravka u Engleskoj nije propustio priliku da posjeti Old Traford.
Bivše krilo Budućnosti, Crvene zvezde, FMP Železnika, Nansija i Makabi Haife, Goran Bošković, odabrao je ljeta 2014. godine put kojim se u svijetu košarke ređe ide: nakon završetka igračke karijere prihvatio se kormila ženskog seniorskog tima svog matičnog kluba. Godinu i po kasnije, kaže da se ne kaje zbog ove odluke. A i kako bi nakon tri osvojena trofeja za 18 mjeseci od kojih je poslednji, titula šampiona Međunarodne regionalne lige,proslavljena prošle nedjelje, najvredniji pehar u klupskim vitrinama. Narednih nedjelja, pri tom, Bošković sa košarkašicama Budućnosti napada, s pozicije favorita, još dva domaća trofeja...
“Ovo je sjajno iskustvo za mene, naročito što je prvo u mojoj trenerskoj karijeri a ovako bogato i sadržajno. Naravno da se nijednog trenutka nisam pokajao što sam baš sa košarkašicama mog kluba zakoračio u trenerske vode iako je sve bilo novo za mene, u smislu drugačijeg temeramenta, prirode i taktičkih mogućnosti u ženskoj košarci”, kaže na početku razgovora za Mondo, Bošković, četiri dana nakon osvojene titule šampiona Međunarodne regionalne lige.
Da li ste se lani, nakon prve sezone u ulozi trenera ženskog tima, nadali trijumfu u regionalnoj ligi?
„Iskreno, jesam. Lani smo igrali takođe na finalnom turniru i stali u polufinalu zbog poraza od dva poena razlike. Kasnije je Venecija osvojila titulu a taj tim smo samo mi u ligaškom dijelu sezone savladali. Nakon toga smo zadržali kostur tima i plasman na finalni turnir regionalne lige se logično namećao a kada smo dobili domaćinstvo, jasno da smo razmišljali i o tituli“.
Sjajna sezona košarkaša Budućnosti u ABA ligi, kao da je pomalo skrajnula u javnosti izuzetne rezultate košarkašica....
„Treba biti realan i izbjegavati takve analogije jer je popularnost muške košarke ipak mnogo veća od ženske. Košarkaši su, pri tom, napravili fantastičan rezultat i ovoliku pažnju javnosti su svakako zaslužili. Tu nema ljubomore, a bila bi i neprirodna jer smo dio iste porodice. Žao mi je samo što nije bilo još više publike na našim mečevima jer bi onda doživljaj bio potpuniji. Ne govorim to zbog žala za publicitetetom, već atmosfere.“
Mnogo trenera kaže da vođenje ženskog tima nosi specifičnu težinu zbog drugačije psihologije igračica. Kako ste se snašli na tom planu?
„Nisam se mnogo trudio da zalazim u tom smjeru, između ostalog imajući u vidu da su žene svojom psihologijom bile i ostale misterija za muškarce. Naravno, uvijek kao trener morate da imate u vidu i taj momenat sportske psihologije bez kojeg nema uspjeha. Ali ja nisam mnogo pronicao u žensku psihologiju mog tima i igračica, već isključivo onu košarkašku“.
Odigrate li nekada basket sa vašim izabranicama i dogodi li se da izgubite?
“Igram i ne gubim, osim ponekad od Jovane Popović. Za sada jedino ona od djevojaka koje treniram može da me dobije jedan na jedan”
Nakon dvije uspješne sezone u Budućnosti, ali i ulozi trenera u reprezentaciji, imate li viziju šta je potrebno učiniti da bi se kvalitet ženske košarke u Crnoj Gori podigao na takav nivo da se mogu očekivati reprezentativni i klupski uspjesi u kontinuitetu?
“Uslov svih uslova je da se proširi baza, da se kroz kvantitet traži kvalitet. Dakle, da što više djevojaka trenira košarku jer trenutno imamo dramatično usku bazu i jako je teško, da ne kažem nemoguće, crpiti iz nje kvalitet koji nas može dovesti do dobrih rezultata na evropskim ili svjetskim takmičenjima”.
Prilikom boravka u Mančesteru sa reprezentacijom niste propustili priliku da obiđete stadion Junajteda. Kao navijač?
“Ne, više kao poštovalac lika i djela Aleksa Fergusona. Iako nema veze sa mojim sportom, fascirinirao me je njegov način vođenja ekipe, psihološki pristup kriznim situacijama, igračima, utakmicama…Čitao sam dosta o njegovom radu i bio mi je doživljaj da vidim uživo njegovo radno mjesto”.
Košarkaško ime izgradili ste u klubovima koji trenutno dominiraju u regionu- Budućnosti i Crvenoj zvezdi. Već viđeno ova dva tima u ABA ligi neočekivano je pod znakom upita nakon prvih polufinala…
“Veoma mi je drago da su baš Budućnost i Zvezda vodeći klubovi na ovim prostorima. Naročito Budućnostu kojoj sam ponikao i koja je simbol mog grada pa je doživljavam iz najintimnije perspektive. Naravno da veoma volim i Zvezdu i da se uvijek radujem njenim uspjesima. Za košarku u regionu je jako dobro što su Budućnost i Zvezda sada stabilni, imaju sjajne sezone iza sebe i perspektivu. Što se tiče plasmana u predstojeće finale ABA lige, vjerujem da će se Budućnost vratiti u seriju kao i da će Zvezda ostati u evroligaškom kolosjeku tako da ih očekujem u završnoj borbi za titulu”.