Crnogorska tradicija sa sobom nosi vrlo interesantna muška i ženska imena, koja bi današnjoj mlađoj populaciji možda djelovala i smiješno, piše Dan.
Crnogorska tradicija sa sobom nosi vrlo interesantna i ženska imena, koja bi današnjoj mlađoj populaciji možda djelovala i smiješno.
Tako su ženska djeca po rođenju dobijala ime Ćetna, Femija, Gara, Grozdana, Kokna, Kosara, Lutka, Solumija, Vidna.
Istoričari i sociolozi objašnjavaju da se trend davanja imena kroz istoriju mijenjao, te da je sa sobom nosio kulturna obilježja vremena u kojem je bitisao.
Istoričar prim. mr sci. dr Smajo Šabotić za Dan ukazuje da su se imena kroz istoriju mijenjala i da njihovo mijenjanje teče i dalje. On navodi da postoje klasična imena, koja zovemo srpskim, crnogorskim, albanskim, muslimanskim, pravoslavnim, a sve, kako navodi, zavisi od kulture ili subkulture u kojoj živimo.
„Vremenom se davanje imena mijenjalo u skladu sa stanovištem roditelja o modernosti tih imena. Tako se, recimo, rijetko može sresti ime Hajradin u islamu. Sve je više imena koja su internacionalna i koja srećemo i kod pravoslavaca, i kod katolika, i kod muslimana. Danas je u modi da se daju ta imena koja, da kažem, mogu „proći” i kod pravoslavnog i katoličkog i muslimanskog naroda“, istakao je Šabotić.
Sociolog Srđan Vukadinović navodi da u Crnoj Gori postoje imena poput Žanijer, Alen Delon, Vinetu, poslije kojih slijedi crnogorsko prezime, ocjenjujući da je to pokazatelj idolopoklonstva prema nekim slavnim ličnostima.
On pojašnjava da se trend davanja imena može povezati sa kulturološkim, tradicijskim i sociološkim pojavama.
„Prije oko 10 godina vladao je trend davanja tradicionalnih imena koja su vezana za istoriju Crne Gore, kao što su Njegoš, Krcun, Gvozden. Kako je vrijeme odmicalo ka nekim tranzicionim, tehnološkim i drugim dobima nekako je zastupljenije idolopoklonstvo prema nekim slavnim, javnim ličnostima. To poprima i određena obilježja, pa se u Podgorici mogu naći imena djece koja se zovu Žanpjer, Tarzan, Vinstu, Alen Delon. To je određeno idolopoklonstvo prema onima koji su u šou biznisu, koji su pod svjetlima reflektora. Na drugoj strani, postoji određeno idolonoklonstvo prema roditeljima. Često sinovi daju imena po svom ocu ili djedu, a imamo i situacije kada ćerke daju imena po svojim očevima iako nose druga prezimena“, kazao je Danu Vukadinović.
On je dodao da neki roditelji imena daju i zbog određenih vjerovanja i sujeverja.
„Nije rijetka situacija da tri sina nose imena Vuk, Vučina i Vukota, ili Vukojica, Radojica i Milojica, ili u slučaju drugog kulturološkog koda Fahrudin, Mevludin i Sabahudin. To je nešto što pokazuje da roditelji kada daju imena svojoj djeci mogu robovati ne samo idolopoklonstvu, već i nekakvim mitomanijama, pričama koje su bile prenosene sa koljena na koljeno o tome da imena treba zaštiti od uroka“, zaključuje Vukadinović.
Imena koja sada više nijesu tako česta u Crnoj Gori su Blagoš, Blažija, Dojčilo, Gojislav, Jolje, Jovaš, Kićun, Mićun. Ranije su zastušvenija bila imena poput Milonja, Mojaš, Nikac, Pejčin, Pegrašin, Predivoje, Prelja, Premo, Puniša, Pušelja.
Iako se danas ženskoj djeci najčešće daju imena Jelena, Milica, Sara, Aleksandra, ranije se mnogo češće mogla sresti Borka, Bosa, Buda, Budimirka Čeda, Dara, Darinka.