Svijet

KO JE BIO VRHOVNI VOĐA IRANA, AJATOLAH ALI HAMNEI? Posle njegove smrt, ništa više neće biti isto! Iran ima dvije opcije

Autor Anja Bajčetić Izvor Kurir

U američko-izraelskom napadu na Iran, ubijen je vrhovni verski vođa, ajatolah Ali Hamnei dok je obavljao svoje dužnosti u kancelariji u Teheranu.

Izvor: Iranian Supreme Leader'S Office/ZUMA Press Wire / Shutterstock Editorial / Profimedia

Ajatolah Ali Hamnei, koji je decenijama kao vrhovni vođa Irana bio je u sukobu sa Sjedinjenim Državama i Izraelom. On je ubijen u zajedničkim američko-izraelskim napadima.

Njegova smrt predstavlja istorijski preokret koji Iran i čitav region uvodi u neizvesnu i opasnu fazu.

Više iranskih državnih medija potvrdilo je vijest u nedelju ujutru, nekoliko sati nakon što su američki i izraelski zvaničnici saopštili da je stradao u udarima usmjerenim na vrh iranskog režima.

Prema navodima agencije Fars, ubijen je u svojoj kancelariji u Teheranu dok je obavljao dužnosti. Satelitski snimci kompanije Airbus pokazali su gust dim i teška oštećenja u kompleksu njegove rezidencije.

Iran u trenutku najveće slabosti
Hamneijeva smrt dolazi u periodu kada je Iran, prema mnogim ocjenama, najslabiji od 1989. godine, kada je on preuzeo vlast posle smrti ajatolaha Ruholaha Homeinija.

Dugogodišnje zapadne sankcije iscrpjele su ekonomiju, a dodatne američke i izraelske vojne akcije tokom 2025. godine dodatno su uzdrmale Iran.

Neposredno prije poslednjih napada, Iran su potresali masovni protesti izazvani ekonomskom krizom, korupcijom i političkom represijom. Vlasti su odgovorile oštrom represijom, uz hiljade žrtava i uhapšenih.

Američki predsednikDonald Tramp izjavio je da je cilj operacije spriječavanje "radikalne diktature" da ugrozi bezbednost SAD i pozvao iranski narod da "preuzme svoju vladu".

"Osovina otpora" i regionalni uticaj
Tokom gotovo četiri decenije vladavine, Hamnei je Iran pretvorio u jednu od najuticajnijih sila Bliskog istoka. Ključ njegove strategije bila je takozvana "Osovina otpora" - mreža saveznika i paravojnih grupa širom regiona, uključujući Hezbolah u Libanu, Hamas u Gazi i šiitske milicije u Iraku i Siriji.

Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023, uslijedio je talas sukoba koji je ozbiljno uzdrmao tu mrežu. Izrael je pokrenuo razorne operacije protiv Hamasa i Hezbolaha, a kasnije su uslijedili i direktni udari na Iran.

Iran je izgubio i uticaj u Siriji, nakon svrgavanja Bašara al Asada.

U junu 2025. izbio je dvanaestodnevni rat tokom

Nuklearni program - sredstvo moći i uzrok sukoba
Hamnei je snažno podržavao razvoj iranskog nuklearnog programa, tvrdeći da je riječ o mirnodopskoj upotrebi energije, iako je Zapad strahovao od mogućnosti razvoja nuklearnog oružja.

Godine 2015. Iran je sa svetskim silama potpisao nuklearni sporazum (JCPOA), uz saglasnost Hamneija, tokom mandata predsednika Hasana Rohanija. Sporazum je predviđao ublažavanje sankcija u zamjenu za ograničavanje obogaćivanja uranijuma.

Međutim, Tramp je 2018. jednostrano povukao SAD iz sporazuma i obnovio oštre sankcije. Iran je potom postepeno odustao od svojih obaveza i ubrzao nuklearni program, što je dodatno pojačalo tenzije i na kraju dovelo do direktnih napada.

kog su Sjedinjene Države gađale tri iranska nuklearna postrojenja, za koja je Tramp tvrdio da su "potpuno uništena".

Iran je nakon toga ostao bez velikog dijela svog regionalnog uticaja i pregovaračkih aduta.

Izvor: planet labs PBC

Unutrašnja represija i otpor reformama
Tokom Hamneijeve vladavine, Iran je više puta bio suočen sa talasima zahtjeva za reformama. Protesti 2009. godine, kao i masovne demonstracije nakon smrti Mahse Amini2022, brutalno su ugušeni.

Izbor konzervativnog predsjednika Ebrahima Raisija 2021. godine učvrstio je tvrdu liniju režima. Nakon njegove pogibije 2024, izabran je reformistički nastrojeni Masud Pezeškijan, ali su njegove ambicije o približavanju Zapadu i ekonomskom oporavku osujećene novim talasom sukoba.

Nasleđe i podeljena mišljenja
Za pristalice, Hamnei je bio nepokolebljivi vođa koji je branio suverenitet Irana i odolijevao pritiscima Zapada. Za kritičare, bio je autoritarni vladar koji je gušio slobode, produbljivao izolaciju zemlje i ekonomsku krizu.

Bio je tek drugi vrhovni vođa Islamske Republike, ali i njen najdugoviječniji lider. Njegova smrt označava kraj jedne epohe i otvara pitanje budućeg pravca Irana - da li će ići ka daljoj konfrontaciji ili ka mogućim promenama.