"Ako bi se neko kao Sadam vratio, ne samo da bih ga podržao, već bih ga pozvao na večeru", kaže agenciji Rojters Sad Muklif, siit
Sadam Husein je obješen zato što je odgovoran za ubistvo 148 šiita u Dudžailu 1982. godine. Danas, međutim, u ovom gradu na rijeci Tigar nekim ljudima nedostaje život pod iračkim diktatorom, pošto su se tada, kako kažu, osjećali bezbjednije.
Čak i neki od onih čiji su članovi porodice ubijani ili zatvarani tokom Sadamove vladavine djeluju zavedeni idejom snažnog lidera, poslije godina haosa, krvoprolića i siromaštva, nastalog nakon američke invazije 2003.
"Ako bi se neko kao Sadam vratio, ne samo da bih ga podržao, već bih ga pozvao na večeru. Moj stric je ubijen u Dudžailu '82, ali je ipak moj život tada bio milion puta bolji nego sada", rekao je agenciji Rojters Sad Muklif, siit.
Nostalgija za Sadamom i njegovom sunitskom vladom u ovom većinski šiitskom gradu, udaljenom 50 kilometara od Bagdada, odslikava frustraciju koja se osjeća širom zemlje.
"Premijer Nuri al-Maliki sjedi u utvrđenoj zoni Bagdada i šta radi da nas zaštiti? Koji je smisao ove vlade", pita se Mohamed Medi, šiit ciji je rođak zatvoren '82. i čiji je brat ubijen u eksploziji automobila-bombe u Dudžailu prošlog mjeseca.
"Sadam nije ubijao nikoga bez razloga. Ovi bombaški napadi ciljaju svakoga. Svi to kažu, i suniti i šiiti. Život je bio bolji pod Sadamom", slaže se i 14-godišnji Ahmed Ali Ahmed.
Takvi komentari, međutim, ne znače nužno da se ljudi dive Sadamu, koji je nemilosrdno sprovodio represivne mjere prema šiitima, Kurdima i svima za koje je i površno posumnjao da su mu protivnici, koji je vodio razorni rat protiv Irana u kojem je stradalo oko milion Iračana.
"Oni tako pričaju zato što su bijesni. Ljudi nisu osjetili da im se život popravlja. Nikad ne bih rekao da je Sadamovo vrijeme bilo bolje, ak i da živimo u paklu. Članovi moje porodice ubijeni su '82. godine", naglašava Husein Jasin, prevodilac za američku vojsku.
Vašington i nove iračke vlasti nadali su se da će pogubljenje Sadama 2006. godine omogućiti zemlji da krene napred.
U provinciji Salahudin, u kojoj se Dudžail nalazi, Sadam i dalje baca dugačku sijenku. On je ovdje rođen i sahranjen, a mnogo njegovih najbližih saradnika bilo je baš iz te oblasti.
"Ljudi koji su sada ovdje nisu stvorili ništa bolje od Sadama. U njegovo vrijeme, najbolja stvar koju smo imali je bezbjednost. To sada nemamo", kaže Mutana Ibrahim, portparol guvernera provincije.
Za neke ljude u Dudžailu, užasi iz posljednjih pet godina prevazišli su zločine iz '82.
Pošto je izbjegao pokušaj ubistva kada se '82. vozio kroz grad, Sadam je naredio da se pronađu krivci. Mučeno je i ubijeno 148 muškaraca. Navodno su i žene i deca zatvarani i kasnije prebacivani u pustinjske logore, u kojima su mnogi nestali.
Farme Duadžila, bogate datulama i voćnjaci na obalama Tigra su tada zasoljeni i uništeni.
Ahmed Džavad, policajac sa sunitskim i šiitskim rođacima, izgubio je te godine 27 članova porodice, a ipak kaže: "Ranije smo mogli da odemo u bilo koju provinciju. Sada možemo da poginemo".
Na pitanje da li bi želio da se vrati neko kao Sadam, odgovora: "Želio bih. Vođa koji bi donio bezbjednost? Da, želio bih to".
Međunarodna organizacija za saštitu ljudskih prava Hjuman rajts voč procijenila je da je za vrijeme Sadamove vladavine, koja je trajala skoro 25 godina, nestalo oko 290.000 ljudi.
Sadamova kampanja protiv Kurda na sjeveru Iraka odnijela je tokom 80-ih desetine hiljada života, uključujući i 5.000 ubijenih hemijskim oružjem u selu Halabdža.
Nedavno su rođaci nekih žrtava marširali šiitskim gradom Nadžaf na jugu zemlje, zahtijevajući kompenzaciju i DNK testove poslije pronalaska hiljada tijela u masovnim grobnicama.
Neki vide Sadamovu zaostavštinu i u najnovijim ubistvima. "Šta mislite, ko postavlja ove automobile bombe? To su sve Sadamovi ljudi. Mislite li da šiitski sveštenici idu okolo raznoseći sami sebe?", upitao je piljar Kadem Darviš.
Trgovac Seif al-Zubaidi jedan od onih koji kažu da mu se život popravio od kada je svrgnut Sadam.
"Šta god da se desi u Iraku, od sjevera do juga, život je ipak bolji nego pod Sadamom. Ubio je 10 članova moje porodice '82. Imao sam tada samo 11 mjeseci, ali su mi ispričali šta se desilo i to pamtim kao što pamtim svoje ime", rekao je on.
(Beta)