Danas počinje 26. sezona Premijer lige!

Ko je favorit, ko je najviše potrošio, od koga su očekivanja najveća, ko će podbaciti i zbog čega timovi Premijer lige ne mogu da se mjere sa Barselonom, Realom, Bajernom... Počinje najluđi domaći šampionat, nadamo se dobrom fudbalu!

Ovo neće biti samo borba za titulu, već i za opstanak na klupi!

Vlasnici klubova su ovog ljeta, i ne samo ovog, "izvrnuli novčanike" kako bi uslišili želje svojih skupocjenih menadžera, ali sada je vrijeme da im se oni oduže popunjavaći i osvježavajući tribine u klupskim muzejima na stadionima koji mirišu na nestrpljenje.

Na tri nedelje do zatvaranja ljetnje pijace, i na dan od početka Premijer lige, klubovi najelitnijeg šampionata Engleske već su spiskali 1.130.000.000 eura, a neće biti čudo ukoliko se ta suma i ne duplira, naročito ukoliko oni od kojih se očekuje sam vrh ne "startuju" kako se prognozira i poruče svom rukovodstvu da je jedina šansa za napredak - još ulaganja.

To je deviza kojom se vode menadžeri 20 klubova Premijer lige koji sve manje stvaraju, a sve više kupuju polugotov ili gotov "proizvod" za koji niko bogatašu neće dati popust.

Jačanje kupovne moći klubova iz donjeg dijela tabele, čemu su doprinijeli jaki ugovori o TV pravima, i njih je natjeralo da sve manje brinu o talentovanim igračima iz Akademije, pošto postoji bojazan da bi u tom slučaju vrlo brzo završili u Čempionšipu (čitaj: sa mnogo manje novca i dugovima), i da zato gledaju da angažuju dostupne fudbalere iz platežno slabijih liga ili od konkurenata iz iste, za mnogo veći novac nego što bi iko normalan to uradio.

Posebno se to odnosi na mlade, ali nedokazane fudbalere poput Nejtana Akea (23 miliona eura u Bornmut) ili Kelečija Ihenača (27 miliona u Lester)...

Samim tim kada su timovi koji će se boriti za opstanak spremni da trože sredstva koja su u nekom ranijem periodu znala da znače i vrhunsko pojačanje (a još uvijek znaju da znače u nekim ligama poput Primere ili Kalča), to automatski govori i da su timovi srednje klase primorani da troše dva puta, a oni koji se nadaju i titule i tri puta više kako bi doveli pojačanje koje donosi prevagu.

Međutim, dok sa jedne strane imamo vlasnike klubova poput onih iz Junajteda ili Sitija, koji shvataju tu trku i ispunjavaju želje svojim menadžerima, oni drugi nisu tako "laki" na novcu.

Po običaju, to se dešava u Arsenalu, koji i inače ima menadžera sa "oldskul" shvaranjem fudbala i još uvijek vjeruje u nostalgične priče o "pravljenju" fudbalera, Liverpulu, koji je predugo bez titule i koji se češće trka sa timovima iz sredine tabele za pojačanja nego sa onima iz vrha pošto ih fudbaleri "prve klase" po difoltu odbijaju, i Čelsijem, koji nije na vrijeme napravio smjenu generacija i uprkos lošoj transfer politici imao više sreće nego pameti da osvoji dvije od poslednje tri Premijer lige.

I ne samo to...

Upumpavanjem novca stvoreno je "čudovište od lige" koje je i navijače manjih klubova navelo da pomisao da će zbog neučestvovanja u evropskim takmičenjima njihov tim moći da napravi senzaciju protiv umornih rivala, a one klubove iz vrha stavilo u poziciju koja kaže da oni nisu naročito dominantni ni u svom prvenstvu, tokom kog svakog vikenda igraju težak meč, a to ih nije izdiglo ni u sam "krem" svjetskog fudbala, pošto su, po više parametara, veoma daleko od klubova kao što su Barselona, Real Madrid, Bajern, Juventus, Pari sen Žermen, čak i Atletiko Madrid.

Stoga, počevši od ovog petka i meča Arsenala i Lestera, počinje nikad ujednačenije prvenstvo u kome se najmanje šest ekipa nada tituli, ali on se izrađuje samo za najbolju od najboljih.

MANČESTERI SU SA PRAVOM VELIKI FAVORITI?

Kada je prošlog ljeta u plavi dio Mančestera stigla "mašina za trofeje" očekivalo se da će već u svojoj prvoj sezoni uspjeti da svoj stil igre "prekopira" i na "građane" i na samu Premijer ligu, ali umjesto toga vidjeli smo nekonstantnu ekipu koja je imala dosta kikseva.

Bila je to prva sezona bez trofeja za Pepa Gvardiolu, i to nakon potrošenih 210 miliona evura, ali i znak za rukovodstvo da je titula moguća sa još dodatnih 240.000.000 eura.

Baš toliko je ovog ljeta potrošio Mančester siti na dovođenje šestorice fudbalera (Mendija, Vokera, Silve, Edersona, Danila i Daglasa Luiza) koji ni sa već postojećim jakom kičmom tima ne vrište jedno "titula", ali definitivno govore da su oni najozbiljniji u namjeri da se popnu na premijerligaški presto. Takođe, navode na razmišljanje da bi zbog toliko ulaganja na "kocku" mogao da dođe i Pep Gvardiola ukoliko ne ispuni ono zbog čega je doveden i zbog čega je toliko i sam plaćen.

Važne vijesti za Siti su "sve zdraviji" Vensan Kompani, novi bekovi i golman kome je samopouzdanje srednje ime, ali daleko od toga da su sve pozicije idealno popunjene.

Utisak je da je Gvardioli potreban još jedan štoper ili još važnije zadnji vezni, dok se u medijima prethodnih dana mogu pročitati samo glasine o dolasku Aleksisa Sančeza ili nekog fudbalera ofanzivnijih karakteristika.

Baš tako nešto potrebno je njihovom gradskom rivalu Junajtedu koji je doveo štopera (Lindelef), zadnjeg veznog (Matić) i napadača (Lukaku) potrošivši 165.000.000 eura.

Murinjo je od svojih poslodavaca tražio četiri ili pet pojačanja, poznato je da on ne voli "šoping na veliko", ali i pored toga što su mu ispunjene tri osnovne želje - one su, i to se posebno odnosi na Nemanju Matića, stigle veoma kasno, dok se već mjesecima pregovara sa Ivanom Perišićem iz Intera, dok nakon demantovanja interesovanja za Gareta Bejla i ne postoji neka "treća opcija" za koju je sam Murinjo naročito zagrijan, ali mu je svakako potreban jedan prodoran fudbaler.

Ključno će za njega biti da ga za razliku od prošle godine zaobiđu povrede, dok nikakvo iznenađenje neće biti stavljanje svoje ekipe u poziciju autsajdera, iako to nije tako.

Ovo neće biti samo borba dva tima iz Mančestera, već i trenera koji svoju reputaciju stavljaju u opasnost ukoliko ne ostvare ono što svi od njih očekuju: jedan sa takmičarskim fudbalom koji će napasti svakog ko mu spomene ljepotu fudbala, a drugi kome je važna ljepota i vjeruje da rezultati proizilaze iz nje.

Pa ko bude bolji...

GDJE JE NOVAC U LONDONU I KO OSTAJE "ISPOD CRTE"

Niko nije očekivao da će šampion imati ovoliko problema nakon sjajne sezone.

Od kluba koji je sredinom prošle decenije "manično" kupovao, došli su do stadijuma u kom otprilike potroše novac koji zarade prodajom igrača, što je dovelo do odlazaka fudbalera koji su nagovještavali talenat, ali i onih na kojima su u odnosu na kvalitet, godine i "ček" - direktori kluba shvatili da nikada neće dobiti bolju ponudu.

To je jedan od razloga zbog kojih je Čelsi ostao na igračkom kadru od 18 fudbalera i učešćem u takmičenju više u odnosu na prošlu sezonu (Opširnije OVDE!).

Antonio Konte više nema pogled onog srećnog čovjeka koji je bio oduševljen pobjedničkom serijom svoga tima, nego menadžera koji se plaši potpune katastrofe kako u ovom trenutku ima za 30% slabiji tim nego prošle sezone, a od njega se očekuje i više. U ne tako prikrivenom sukobu sa Emenalom i Granovskajom, zatražio je još najmanje tri-četiri pojačanja, požalivši se i medijima da nije on taj koji je odlučio da 29-godišnjeg Matića pusti za 40 miliona funti u Mančester junajted.

Ne samo da je darovao rivalsku ekipu, nego je ostao bez prostora za prilagođavanje Bakajoka, dok je sopstvenom greškom napravio problem oko transfera Dijega Koste.

Konte je dobio novog napadača (Morata) umjesto onog koji nije ni otišao (Kosta) i pitanje je da li će, odnosno koliko će Čelsi zaraditi na jednom od najboljih golgetera svijeta koji ima posebne preferencije kada je izbor kluba u pitanju (Atletiko Madrid). Stigao je i jedan štoper (Ridiger) uz povratak jednog sa pozajmice (Kristensen), što nije dovoljno za četiri fronta.

Sa ovim igračkim kadrom djeluje da je Čelsi bliži borbi za četvrto mjesto nego tituli, a lako bi mogli da ostanu "ispod crte" za Ligu šampiona ukoliko se ne pojačaju adekvatno.

Potrebni su spoljni igrači, vezni i možda i jedan napadač.

Kada je u pitanju Arsenal, njihov najveći zadatak je bio, i dalje to jeste, zadržavanje Aleksisa Sančeza koji, za sada, nije skrenuo ni prema Mančester sitiju ni prema Pari sen Žermenu, a koji je dobio skupo i odlično pojačanje u napadu "tobdžija" u vidu Aleksandra Lakazeta.

Venger se pred kraj prethodne sezone "prešaltao" na sada već "mejnstrim formaciju" Premijer lige sa tri igrača pozadi, a sa dovođenjem i Seada Kolašinca - navijači se nadaju da je "to - to".

Ne bi bilo prvi put da se razočaraju, ali uz dodatak da će Arsenal ove sezone propustiti Ligu šampiona, u kojoj je ionako redovno učešće završavao u prvoj nokaut rundi, djeluje da Venger ima "dubinu" u ekipi i da ukoliko zadrži Čileanca, vjerovatno i najboljeg fudbalera Premijer lige, i vrati Mesuta Ozila "na stara podešavanja", titula i ne deluje toliko nedostižno.

Ipak, vidi se da je ekipi potreban još jedan štoper ili zadnji vezni.

Potrošeno je tek 50 miliona eura, što je recimo duplo manje od jednog Evertona, pa bi trebalo da to znači da novca ima. Da li će ga i dobiti Arsen Venger?

Njihov rival Totenhem još uvijek nije potrošio ni cent na pojačanja, a ne zna se i da li će. Maurisio Poketino je izjavio da je veoma teško za njega da pronađe pojačanja, pošto su to igrači koji bi u startu gotovo sigurno bili rezervisti, kako on ima "popunjenih" startnih jedanaest.

Ostali su samo bez Kajla Vokera koji je prešao u Mančester siti, a upravo bi ta pozicija desnog beka mogla da bude "ranjiva" jer je Kiran Tripijer povrijeđen za start sezone.

"Pevce" drugi menadžeri "prozivaju" da nemaju pritisak da budu prvi, što im olakšava posao, ali ne bi bilo loše navesti i to da bi nakon još jedne "zamalo" sezone moglo da se desi da se prve zvijezde tima zadovolje učinjenim i zatraže transfer, pošto vrlo dobro znamo da "je cilj svakog fudbalera da osvaja trofeje".

Zato bi ovo ljeto moglo da bude ključno za Totenhem; ne samo iz perspektive ubjeđivanja Kejna, Alija i Eriksena, a zašto ne i Alderverelda i Dajera, da ovaj tim razmišlja o osvajanju titule - već i iz tog razloga da bi mogli da ostanu "goli i bosi" ukoliko ih oni napuste, a oni nemaju adekvatne zamene.

Dodatni problem predstavlja i to što će ove godine igrati van svog doma, na "Vembliju".

LIVERPUL, IZNENAĐENJA I KO TO IDE U ČEMPIONŠIP

Teško je napisati i riječ o Liverpulu pre nego što bude zatvorena pijaca.

To će nam dati odgovore da li su uspjeli u namjeri da otjeraju Barselonu i sačuvaju Filipa Kutinja, odnosno da li je njihova višemjesečna saga oko dovođenja Virdžila van Dajka i Nabija Keite bila uspješna. To ne samo da će odrediti njihov status u ovogodišnjoj sezoni, nego se radi i o budućnosti kluba koji decenijama neuspešno pokušava da se vrati na pravi put.

Rješavanje ovih stvari poslalo bi poruku da se radi o ozbiljnom klubu, ili bar o klubu koji ima ozbiljne namjere, a ne o onom koji se pokunji kada veći klub donese vreću novca, odnosno, kada ih "zavlači" "neki tamo" Sautempton ili Lajpcig.

Jirgen Klop još uvijek nije uspio da se "riješi" svih onih prosječnih fudbalera koje su njegovi prethodnici doveli, mada je i on grešio u nekoliko navrata, a za dobre partije i izlazak u Ligu šampiona, doduše kvalifikacije, na poklon je dobio najskuplje pojačanje u istoriji kluba u vidu Muhameda Salaha koji je stigao iz Rome. Ideja je da on i Mane, kao dva brza igrača po krilima, navedu Liverpul na "atomski fudbal", ali vidjećemo koliko će u tome uspjeti sa odbranom koja ne uliva povjerenje, i sa veznim redom kojem je potrebno više "krvi".

Stoga nije baš neko čudo što je Klop "zapeo" posebno za dva gore pomenuta fudbalera.

Njihov gradski rival Everton je mudro trošio novac dobijen od Romelua Lukakua kupivši Majkla Kina, Džordana Kina, Devija Klasena, Anrija Onjekurua, Sandra Ramireza i Vejna Runija, i ukoliko Ronald Kuman uspije brzo da uspostavi fudbal kakav želi - eto Evertona opet u prvih šest-sedam ekipa, dok je u ovom trenutku ludo pričati da bi mogli i više.

Tim koji bi posebno mogao da bude zanimljiv je Votford koji sada predvodi Marko Silva, i koji je doveo Hjuza, Čalobe i Greja, a očekuje se i znatno bolja sezona Lestera.

Od ekipa koje "pucaju" u gornji dio tabele tu je i Vest Hem sa Markom Arnautovićem i Čičaritom, odnosno Hartom i Zabaletom, dok se pri dnu tabele očekuju novopridošlice Brajton, Hadersfild i Njukasl, od kojih po kvalitetu ne odskaču mnogo ni Svonsi, naročito ako ostane bez Sigurdsona, odnosno Barnli koji je prodao svog najboljeg fudbalera Andrea Greja.

Tri tima neće "preživjeti" ovaj rang...

PREMIJER LIGA 1. KOLO:

petak

Arsenal - Lester (20.45)

subota

Votford - Liverpul (13.30)
Kristal Palas - Hadersfild (16.00)
VBA - Bornmut
Everton - Stouk
Sautempton - Svonsi
Čelsi - Barnli
Brajton - Mančester siti (18.30)

nedelja

Njukasl - Totenhem
Mančester junajted - Vest Hem