Nekoliko časova prije početka derbija nije se mogla kupiti nijedna ulaznica za sjedenje, a preprodavci su za kartu tražili i 250 dinara.
U to vrijeme na popularnoj Marakani nije bilo stolica na svim tribinama. Prema procjenama tadašnjih izvještača na utakmici fudbalera Crvene zvezde i Partizana našlo se 100.000 ljudi. To se dešavalo na još tri vječita derbija, 57, 74. i 82. odmjeravanju snaga fudbalera beogradskih klubova. Ali 59. je ostao upisan kao rekordni iz samo jednog razloga - prodato je 90.142 karata, što je bio apsolutni rekord. Uz to u klupsku kasu slio se i rekordni prihod - 475.723.000 dinara.
Nekoliko časova prije početka derbija nije se mogla kupiti nijedna ulaznica za sjedenje, a preprodavci su za kartu tražili i 250 dinara. Ko zna koliko bi ulaznica bilo prodato da zbog bezbjednosti nije obustavljena prodaja preostalih karata, kada je izračunato da je brojka prešla 90.000.
Ono što je posebno zanimljivo i nezamislivo za današnje vrijeme, jeste da su navijači dva tima spojili dvije klupske zastave, što je simbolizovalo drugarske odnose pristalica vječitih. Sat vremena prije utakmice masa simpatizera Crvene zvezde i Partizana zajedno je došla od Slavije do Marakane. Međutim, i tada je vladao ogroman rivalitet, ali i netrpeljivost, pa je bilo i neukusnog dobacivanja i navijanja najzagriženijih navijača oba kluba. Kako su zabilježili tadašnji novinari, nekoliko raketa ispaljeno je prije početka meča, a čula se i petarda poslije jedinog gola na meču.
Te sezone Partizan je branio titulu koju je osvojio poslije 11 godina. Sa druge strane, Crvena zvezda je nezadrživo jurišala na šampionski pehar poslije tri godine bez trofeja. Pred derbi, crveno-bijeli su bili neporaženi u prvenstvu sa učinkom od sedam pobjeda i četiri remija. Fudbaleri Crvene zvezde željeli su skalp Partizana više od bilo čega, jer su prije toga u Beogradu pobijedili zagrebački Dinamo (1:0) i splitski Hajduk (2:0). U oba meča po gol je postigao nevjerovatni napadač crveno-bijelih Zoran Filipović. Crvena zvezda je sa ovim derbijem željela da zatvori niz trijumfa nad članovima "velike četvorke". I sam Zoran Filipović imao je ozbiljan motiv u meču.
https://youtu.be/j2-2bXL4dMI?feature=shared
Trener Crvene zvezde bio je Gojko Zec, rođen u Orahovici pored Virovitice u Zapadnoj Slavoniji, koji je mlad došao u Beograd. Zanimljivo, Gojko Zec je trenirao Partizan u sezoni 1970/1971, a bio je i ostao jedini trener koji je pored vječitih rivala vodio i OFK Beograd. Zanimljivo, crveno-beli su odigrali derbi bez svoja dva najbolja igrača, kumova Dušana Savić i Vladimira Petrovića Pižona. Nije igrao ni Srboljub Stamenković. Iskusni trener Gojko Zec izveo je sljedećih 11: Boško Kajganić - Zoran Jelikić, Miodrag Novković, Slavoljub Muslin, Branko Radović - Vladislav Bogićević, Dušan Nikolić, Nikola Jovanović - Zoran Filipović, Sead Sušić, Miloš Šestić. Šansu su sa klupe dobili Bratislav Đorđević i Petar Baralić.
Na klupi Partizana sjedjeo je Jovan Miladinović, rođeni Beograđanin i u svoje vrijeme jedan od najtalentovanijih fudbalera u zemlji, koji zbog povreda i boemskog života nije ostvario ono što su mu predviđali. U Jugoslaviji je igrao samo za Partizan i to punih deset godina, od 1956. do 1966. godine. Zanimljivo, svi su ga zvali Zoran, iako se zvao Jovan. Na polovini sezone kormilo Partizana prepustiće Anti Mladiniću.
Partizan je u sezonu ušao oslabljen. U vojsku su otišli Momčilo Vukotić, Ivan Golac, Vlada Pejović i Aranđel Todorović, dok je Nenad Bjeković prešao u Nicu. Klub su pojačali golman Petar Borota koji je došao iz OFK Beograda, Jusuf Hatunić iz tuzlanske Slobode i Sava Paunović iz kragujevačkog Radničkog. Kao klinci debitovali su u sezoni Nenad Stojković i Dževad Prekazi.
Trener Jovan Miladinović je na 59. vječitom derbiju poverenje dao sljedećim igračima: Petar Borota - Refik Kozić, Radomir Antić, Nenad Stojković, Borislav Đurović, Rešad Kunovac - Ilija Zavišić, Miroslav Polak, Aleksandar Trifunović - Pavle Grubješić, Sava Paunović. Priliku da igra dobio je još samo Boško Đorđević.
Od početka utakmice igralo se na obije strane borbeno, žustro i otvoreno, tako da su obojica golmana mogli da se istaknu. U derbiju je posebno plijenio igrom kapiten Vladislav Bleki Bogićević, beogradski mangup i šmeker, koji je onako visok i poluduge kose bio atrakcija na terenu. Zvezda je u nastavku igre imala više od igre, ali su dobre prilike propuštali Filipović, Bogićević, Jovanović, Sušić.
Jedini gol na utakmici pao je poslije sjajne akcije u 54. minutu. Loptu je povukao Muslin, dodao je do Sušića, a ovaj uposlio Nikolića, koji je proslijedio Filipoviću. Ispred napadača Crvene zvezde istrčao je golman Partizana Borota, ali Filipović šutirao munjevito, pa je lopta prošla ispod čuvara mreže crno-bijelih i odsjela u mreži.
Partizan je poslije tog gola sve karte bacio u napad. Trener Miladinović tražio je totalnu ofanzivu. Međutim, u junake derbija izrasli su bek Crvene zvezde Branko Radović i golman Boško Kajganić. Prvi je u nekoliko navrata spriječio napadača crno-bijelih Pavla Grubješića, kojem je maestralni Kajganić odbranio penal u 81. minutu. Grubješić je plasirao loptu u lijevu stranu, Kajganić ga je pročitao, odbranio šut, a potom uhvatio loptu koja mu se odbila u naručje nakon što je pogodila stativu.
Valja pomenuti da do ove sezone Boško Kajganić bio rezerva. Prvo je gledao u leđa Ratomiru Dujkoviću i Ognjenu Petroviću koji su tokom ljeta napustili klub, a onda i Aleksandru Stojanoviću kojem je trener Zec dao prednost. Međutim, popularni Dika se povrijedio pred derbi, a Kajganić je iskoristio šansu i potvrdio kvalitet u najznačajnijoj i najvažnijoj utakmici.
Na kraju sezone, koju je igralo 18 klubova, fudbaleri Crvene zvezde su ubjedljivo osvojili titulu, svoju 13. u istoriji. Imali su 50 bodova, devet više od drugoplasiranog zagrebačkog Dinama i 11 od trećeplasirane Slobode iz Tuzle i četvrtoplasiranog Partizana. Crveno-bijeli su dali i najviše golova u Šampionatu, čak 67.