Desingerica i Pljugica su napravili pometnju u domaćoj javnosti nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak "krštenja" patikom
Kontroverzni reperski dvojac o kojem bruje srpski mediji poslednjih nedelja čine Dragomir Despić, poznatiji kao Desingerica, ali i Luka Bijelović - Pljugica, koji je sada otkrio da je ostavio "ozbiljan posao" kako bi nastupao sa Despićem.
"Desingerica i ja smo počeli zajedno da bismo bili najbolji i da bi to bilo gdje je sad. Smatram da smo skrenuli sa teme muzike na druge situacije, ali sve je to u opisu posla. Znali smo da ćemo brzo doći dovde, ali je bilo teško. Muzička industrija je takva da vam dosta ljudi podmeću nogu i dođete u situaciju da poželite da odustanete. Kada smo izbacili drugu pjesmu, radio sam kao direktor marketinga u jednoj firmi. Prije podne sam nosio košulju, a po podne sam bez majice snimao spotove", rekao je Bijelović, a potom prokomentarisao udaranje patikom po glavi.
"Neophodno je razdvojiti muziku i performans. Mene niko neće vidjeti na ulici da skidam majicu, ali to radim na nastupu. Neki rade kolutove unaprijed, a ja pokazujem srednji prst ili skidam majicu. Ukoliko to može ružno da se protumači, ja se izvinjavam. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu, a ne muzičari. Mada, nikada nisam probao drogu, ne pijem na nastupima i jedini porok su mi cigarete i to gledam da smanjim".
Pljugica otkriva da je "dosta mirniji" od Desingerice: "Naš performans je drugačiji, on ima svoj način, ja svoj. Publika nas voli jer smo sušta suprotnost. Ja sam nekako deda, više volim hedonizam, uživanje, da ne radim, da šetam, to me opušta. On je lud 200 na sat, ja sam mirniji, pa ljude to interesuje i čudno im je kako smo se nas dvojica spojili. Ja sam nizak, imam brkove, a on je visok, ćelav, istetoviran".
RADIO KAO DIREKTOR MARKETINGA, SAD NASTUPA S DESINGERICOM: Pljugica otkrio - Ujutru nosim košulju, popodne se SKIDAM!
Bijelović otkriva i kako je pustio brkove, koji su sada njegov zaštitni znak.
"Pustio sam ih jer sam hteo da zezam mamu. Tad smo tek počeli da se bavimo muzikom i iz dana u dan sam zaboravljao da ih obrijem. Riješio sam da ih puštam, mislio sam dvije-tri nedelje da se ismiju ljudi, pa da ih obrijem. Tako sam se naložio na njih, operem ih, isfeniram, uvijem. Odrastao sam s majkom i ona me je od prvog dana podržavala. Tata je bio skeptičan jer je mislio da ću se vratiti nakon te pjesme na posao, ali sam mu vremenom dokazao da i od muzike može da se živi i da je to divan posao".
