Danas je popularan i sve može da priušti sebi i svojoj porodici, a teško i siromašno dJetinjstvo je Đoletu Đoganiju i dalje najlepša uspomena.
Đole Đogani, za kojeg kažu da "kida" u sedmoj deceniji i koji je ovog ljeta s porodicom u Crnoj Gori, gdje redovno nastupaju on i Vesna, prisjetio se jednom prilikom teškog odrastanja u beogradskom Mirijevu.
"Ukupno nas je 9, bilo nas je 5 muških i 4 djevojke. Živjeli smo u jednom malom prostoru, u trošnoj kući koja nije imala više od 38 kvadrata, mala kuhinja i sobica, neka ostava. Svi smo spavali zajedno, djeca su ležala kao sardine, svi jedan pored drugoga. Prvo mama i tata i najmlađe dijete i onda po starini", ispričao je i dodao da, iako su živjeli skromno, taj period pamti kao najljepši u životu, kada se bezbrižno igrao sa braćom i sestrama.
"Nama to nedostaje, danas kad razgovaram sa sestrama i braćom, to kad se probudiš i pored sebe vidiš brata, sestru, pričate, dječački nestašluci. Mnogo je bilo lijepo, mama ustane, pravi doručak, pozove mene pošto sam uvijek bio najbrži, prvi ustanem i mama mi kaže da odem da kupim hleb. Treba da nosiš 5-6 kilograma hleba i to je problem. I onda sam morao da vodim mlađeg brata koji je pomagao, on uzme jednu ili dvije vekne hleba, ostalo ponesem ja i to je doručak", prisetio se Đogani u emisiji "Iza profila", a pored toga što nisu bili materijalno obezbjeđeni, nosi lijepe uspomene.
"Ništa nismo osjećali, to je bilo magično vrijeme, kao bajka. Mi smo svi tako živjeli, da nam ništa nije falilo, imali smo da jedemo, pijemo, živimo normalno. A pošto je takav sistem bio u ono vrijeme, mi u školi nismo osjećali da nešto nema, imali smo socijalno. Nama su u školi davali besplatne užine. Kada je bilo da treba da se ide na ekskurzije, ili negde na 10-15 dana sa školom, i tu smo dobijali besplatno. Živjeli smo predivno djetinjstvo. Mirijevo je tada bilo selo s velikim poljanama, prelijepim i ukusnim trešnjama i mi smo samo razmišljali kako da izađemo da se igramo, idemo u školu i ne dobijamo jedinice, budemo što bolji učenici", detaljno je opisao Đole Đogani ovaj period, a za sebe kaže da je bio nestašan i dominantan.
"Kad si u velikoj porodici, onda je tu stalno neko takmičenje i borba. Danas djeca nisu gladna, onda nemaju tu borbu za uspjehom, sve imaju. Mi kao ljudska bića moramo da osjetimo životinjski instinkt, jer to nam daje borbu. Ja ne mogu da budem takav da djeci mojoj ne dam, a možda bi trebalo u nekim stvarima da ih zaustavimo, da kažemo nemamo dovoljno", smatra denser, koji danas živi potpuno drugačije.
ŽIVJELI OD SOCIJALNE POMOĆI U TROŠNOJ KUĆI OD 38 KVADRATA: Đole Đogani o djetinjstva - "Djeca ležala kao sardine"
