U Duboni i Malom Orašju ubijeno je osmoro, a ranjeno 14 osoba.
Prije više od mjesec dana, 4. maja, u Duboni i Malom Orašju ubijeno je osam osoba, a ranjeno 14. U selima od tada vlada šok, tišina i strah. Meštani od tada ćute.
Policija i dalje istražuje koji je motiv surovog masakra. Dalibor Todorović jedan je od troje ubijenih u školskom dvorištu u Duboni. Njegov brat od strica, Dejan Mladenović, kazao je da je u tom trenutku znao da je teško ranjen ali da se nadao najboljem. Međutim, ubrzo su saznali da je preminuo.
"I dalje ga sanjam kad noću legnem. On je odrastao ovdje sa mnom. Dača je imao tu neku energiju, harizmu kojom je jednostavno plijenio. U svakom društvu, gdje god da se pojavi, bio je u centru pažnje za pet minuta. Svakog dana na njegovom grobu palim svijeću, isplačem se i nije mi lakše. Možete da zamislite kako je njihovim roditeljima kad je nama ovako teško. Takav život je pakao. Ja sam to veče posle sahrane htio da spavam, ali nema šanse sanjam njega, ne sjećam se kako je bio obučen, sjećam se samo jedne rečenice: "Spavaj bato meni je dobro"", kazao je Dejan.
Za kraj razgovora je kazao da ništa ne bi rekao svom bratu - samo bi ga zagrlio kao što je možda trebalo da učini, kako je rekao, svaki put kad su se vidjeli. I Daliborova rođena sestra, Suzana Ranković, ispričala je kakva je bio osoba. "Sjećam se da sam jako željela brata i kad sam te dobila postao si moje ispunjenje sna. Znaš, bila sam tvoja zvijezda vodilja iako sam ja bila sasvim mala. Čuvala sam te, mazila, pazila, baš onako kako su nas roditelji učili. Učili su nas da volimo, budemo hrabri, pošteni i da uvek pomažemo drugima. Dača je bio najmlađi u našoj ulici, svi su ga voljeli i svi su ga pazili. U takvu osobu je odrastao. Imao je veliku volju za život i planove za budućnost. Bio je divan brat i još bolji ujak. Kao sin gledao je da zaštiti i pomogne roditeljima. Bio je dijete za primer. Bio je jako vrijedan.
Imali smo prelijepo djetinjstvo i divne roditelje. Eh, da je moglo da traje vječno. Naš dan nije mogao da prođe bez tog školskog dvorišta. Sve je palo u vodu. Kad osjetim da klonem, zatvorim oči i odem u svoj svijet, svijet u kome me čekaš i iz kog ne ideš, svijet u kojem ću te uvijek naći. Tamo ćeš postojati", ispričala je sestra.
"NE SJEĆAM SE KAKO JE BIO OBUČEN, PAMTIM SAMO JEDNU REČENICU"! Potresna ispovjest brata ubijenog mladića u Duboni
U Duboni je ranjen i Jovica Stevanović. "Muž je bio svjestan i on je mene pozvao i rekao neko nas je poubijao. Došle su komšije, izvadio je novčanik i rekao: "Evo ti novčanik da žena ima čime da me sahrani. On je ranjen u pluća, otišla mu je plućna maramica, dio plućnog krila, razorena mu je kičmena moždina, u nogu je isto pogođen. Od dolje mu se sve oduzelo. Ljekari ga šalju na rehabilitaciju i nadaju se da će prohodati, a ako ne, ostaće invalid u kolicima i u krevetu. On plače za svima. Uvek sam tužna, mnogo mi nedostaje. Sve smo delili, dobro i zlo. Bio je veseo. Ćerka mu je trudna i sad, šta", kazala je Slađana Stevanović, supruga ranjenog muškarca.
Predrag Mijailović ranjen je u Duboni. Upucan je u ruku i u prepone. U bolnici se nalazio 12 dana i stalno mu prolazi kroz glavu šta se to desilo. Dragan Pavlović, svjedok masakra u Duboni ispričao je šta je vidio 4. maja. "Bio sam ispred kuće kad je bila pucnjava dolje gdje su ljudi radili ogradu. Čuo sam ali nisam obraćao pažnju, mislio sam da neko puca ovako. Onda je počela ovde pucnjava (pokazuje na školu), činilo mi se da puca u zemlju. Začuo se neki jauk kod klupice, ja sam se vratio i počeo je tu da puca i vidjeo sam automatsku pušku i da puca u njih pojedinično. I dalje ne mogu da vjerujem da tako nešto može da se desi. Krenuo je burazer da ga zaustavlja i pucao je u njega. Nisam razmišljao o tome da se to dešava. Ja jednostavno nisam odreagovao nikako. Stao sam i gledao zatečen", kazao je svjedok masakra za emisiju Exploziv na Tv Prva.
U trenutku pucnjave u školskom dvorištu je bilo sedmoro osoba, prema riječima mještana. Troje je ubijeno, a troje ranjeno. Njih troje nisu stalno dolazili u dvorište, ponekad su svraćali i to veče su svratili. Za njih niko nikad nije imao nijednu ružnu riječ da kaže", kazao je Stefan Marković, svjedok masakra.
U Malom orašju ubijeno je petoro ljudi. "On je iz Dubone otišao u Orašje, uzeo oružje, otišao za Orašje pucao u njih, pobio ih i krenuo za Dubonu ponovo, pucao na ljude koji su namještali kapiju, sjeo u kola i otišao kod nas ispred škole u Duboni i pucao na djecu, spraznio je cio šaržer, čuo je da vrište zamenio šaržer i vratio se da ih izoverava", kazao je Stefan.