Olivera, Eva i Slavica bile su tri najpoznatije Srpkinje članice Pink Pantera, a jedna od njih, Slavica, preminula je ove godine.
Olivera Ćirković, lekarka iz Niša poznata pod pseudonimom Eva Kant i Slavica Stanojčić bile su tri najpoznatije pripadnice Pink Pantera iz Srbije.
Slavica Stanojčić iz Užica, preminula je pošto je izgubila bitku sa kancerom, a važila je za jednu od najljepših Užičanki. Slavica je ranije pričala o luksuznom životu koji je vodila i zbog kog je i završila u grčkom zatvoru.
"Živjeli smo na Glifadi. Tu živi elita, grčka elita i ja sam tu uživala, imala sam novac koji mi je on davao. Nisam znala odakle novac, ali nije me ni interesovalo. Pretpostavljala sam, ali u tom momentu me nije interesovalo", pričala je Slavica svojevremeno. Kako je pričala, išli su u renomirane restorane, a osjećala se kao živi u Holivudu.
"Smiješno malo ali je bilo upravo tako. Ja nisam sve to gledala tako crno: bio je to čovjek kome sam vjerovala, sa kim sam odrasla i vjerovala sam da ću biti zaštićena u svakom momentu", rekla je Slavica za medije.
A onda su se, posle mjesec i po dana luksuznog života u Grčkoj, iza njihovih kola pojavile policijske rotacije. Posle pokušaja bjega, policija ih je uhapsila. Tada je nastao pakao.
"Nisam uradila nikakvo kriminalno djelo. Međutim, izvukli su me iz kola i počeli da tuku. Moj prijatelj je pokušao da bježi, ali su policajci pucali na njega. Ubrzo sam shvatila da neću izaći iz pritvora tako brzo. Bilo je mnogo gore nego što sam mislila, nisam nikada mogla sanjati da se to meni može desiti", prepričala je tada Slavica pakao u koji je upala.
"Nisam stigla ni da shvatim šta me je snašlo kad me žena ošamari. Pa onda me opet udari, pa opet, vičući nešto na grčkom na mene. U autu dok smo sjedjeli, prije nego što smo krenuli u policijsku stanicu, vrata je otvorila jedna žena, policajac, inspektor, šamarala me, tukla, govorila neke stvari koje nisam razumijela", ispričala je tada Slavica.
Žena zmaj, pa žena pauk
Kada su svjetski mediji objavili vijest o "ženi pauku" koja je uhapšena u martu 2012. godine kao jedan od mozgova najpoznatije lopovske bande na svijetu, "Pink Panter“, a potom i da je pobjegla iz najčuvanijeg zatvora u Atini, "Koridalos“, javnost u Srbiji bila je šokirana. Radilo se o Oliveri Ćirković, bivšoj košarkašici Crvene zvezde, koju su mediji u Srbiji odmah krstili u “žena zmaj“, zbog čega je postala jedna od najpoznatijih naših žena kriminalaca.
Posle izlaska iz sporta, iz hobija je počela da se bavi prodajom bundi i markirane odjeće u Beogradu. Pošto je roba koju je prodavala bila sumnjivog porekla, njen hobi je bio na ivici zakona. Tim poslom počela je da ulazi u kriminal. Prvi put je uhapšena na Kritu 2006. godine, gdje je bila organizator pljačke zlatare. Tada je već bila član "Pink Pantera". Zbog ovog zločina je provela u zatvoru dvije i po godine. Nakon izlaska nastavila je sa svojim kriminalnim poslovima, uglavnom pljačkama zlatara.
Sledeći put uhapšena je u martu 2012. godine prilikom pripreme krađe. Već u julu iste godine ulazi u istoriju kao jedina žena koja je uspjela da pobjegne iz grčkog zatvora. Sam čin bjekstva iz zatvora naišao je na veliku podršku, kako zatvorenika i zatvorenica po kazamatima, tako i čitave javnosti. Tokom njihovih pljački nije bilo povrijeđenih niti ranjenih, zbog čega je dobijala nadimke poput "Amazonka", "Žena zmaj", "Kraljica" i slično.
U septembru iste godine ponovo je uhapšena i dobila je kaznu od 32 i po godine zatvora. Nakon mnogobrojnih žalbi apelacionim sudovima puštena je u avgustu 2017. godine. Kod nas je davala mnoge intervjue, gostovala je i gostuje na televizijama, a napisala je i dvije knjige "Ja, Pink Panter" u kojima je otkrila sve tajne svog života i zanata.
Funkcionisali kao vojska
Nišlijka, skrivena iza pseudonima Eva Kant, iz uloge lekara neuropsihijatra jedno vrijeme bila dio “Pink Pantera”. Ova neobična žena iz Niša otkrila je kako je i zbog čega odlučila da se otisne u svijet kriminala, i da se iz njega ponovo vrati životu ljekara, ne pokušavajući da opravda svoje životne izbore.
Na pitanje kako je izgledao njen prvi odlazak u krađu, kaže da je prvo morala da promeni frizuru i da se obuče poslovno.
"Prvo smo radili te elegantne krađe, ali ja ne glumim kupca, mi zaista kupujemo. Svi smo lijepo obučeni, lijepih manira, nasmijani. Nekad kupimo pet ili šest gluposti da bi prodavac pakovao nešto za poklon, da bi bilo šta uopšte moglo da se odradi… A kako su prodavci u Italiji mnogo srećni kad nešto prodaju, kad se nasmiju i opuste, tek onda može da se razmišlja da im se nešto i uzme… - priča Eva, objašnjavajući da su bili smješteni u skupim hotelima, u kojima su mogli dobro da se naspavaju i pripreme za sledeći napad na plen, a ne da ih sobarica ujutro u šest sati budi sa usisivačem.
Kako kaže, funkcionisali su kao neka vrsta vojske. Buđenje je uvijek bilo u određeno vrijeme, lijegalo se rano, posle dogovora i razrađenog plana za sutra.
"Ipak, nije to sve tako ružičasto kao što ja sad pričam, jer prošlost je veliki falsifikator događaja. Bilo je situacija i da bježimo, da ne možemo po nedelju dana naći posao, a plaćamo skupe hotele, restorane. Obrni-okreni, ispalo je da niko od tih ljudi sa kojima sam radila nije postao nikakav buržuj, veliki privrednik", opisuje Eva kako je funkionisala družina, koja je bila začetnik “Pink Pantera". Sebe ne doživljava kao Pink Pantera, a o ljudima sa kojima je radila kaže da su svi igrali fer plej i viteški se ponijeli u svim situacijama.
"Tu vojsku znam, a ove druge u međuvremenu, što su radili nasilno ili ne, tu nazovi gospodu ne poznajem. Kad smo mi tu radili, imali smo kodeks da nikoga ne povrijedimo", dodala je Eva.
Doktorka iz Niša odlučila je da zauvijek napusti posao kradljivice skupocjenog nakita, kad ju je "prodao" mladić sa kojim je u Barseloni trebalo da ukradu samo tri komada nakita, a on je odnio cijelu vitrinu.
"Rizikovala sam mnogo i dobila šest godina. Posle godinu dana zatvora, priznala sam djelo za sebe. Tukli me tri dana i tri noći u podrumu i posle Španije sam se zarekla da nikada više neću krasti. Vratila sam se kući u Niš", kaže spisateljica autobiografskog romana “Igraj svoju igru”, koja danas ponovo radi kao neuropsihijatar u rodnom gradu, dok na sajmove nakita redovno ide, ali samo da gleda izloženu robu.