Pomorsko operativni centar u Baru nije slučajno kolokvijalno nazvan "veliki brat na moru". Evo zbog čega:
Globalna IT revolucija kao i tehnološki bum na planu razvoja satelitskog i radarskog nadzora, u Crnoj Gori se možda najlakše mogu prepoznati na primjeru Pomorskog operativnog centra smještenog na lokaciji Dobre Vode kraj Bara.
Na molbu da laičkim jezikom objasni kakva je funkcija ovog centra, načelnik za nadzor i kontrolu pomorske sigurnosti Žarko Lukšić kaže: “Ono što kontrola leta znači za vazdušni saobraćaj, to je ovaj centar za pomorski, ali i još malo više”.
Potpitanje "koliko više", nismo morali da postavljamo...
"Od uspostavljanja VTS centra u okviru našeg Pomorskog operativnog centra, Crna Gora je postala pomorska zemlja koja po najvišim međunarodnim standardima kontroliše svoje teritorijalne vode, reaguje pravovremeno na znake opasnosti, povrede plave granice i u slučaju spasavanja na moru.Ovaj sistem kontrole pokazao je vanrednu efikasnost prilikom sprečavanja nedozvoljenog ulaska stranih ribarica u naše teritorijalne vode. Na konzolama u VTS centru postavljen je alarm koji automatski detektuje svako plovilo, bilo da se radi o brodu, ribarici ili malom čamcu. Šansa da neko nedozvoljeno izlovljava ribu u našem teritorijalnom moru (u okviru 12 milja) nije moguća, a svaki prekršaj se odmah javlja MUP-u odnosno graničnoj policiji, koja je nadležna za dalje postupanje prema prekršiocima”, priča Lukšić.
Nakon uvodnog objašnjenja, on dodaje da je VTS centar zapravo samo jedna od službi Pomorskog operativnog centra kojim rukovodi.
“Centar obuhvata tri službe – Barradio, MRCC ili Koordinacioni centar traganja i spašavanja na moru i Sistem za nadzor i kontrolu pomorskog saobraćaja (VTS). Na prvi pogled, može da zvuči komplikovano ali kada se objasni šta su ciljevi i zadaci svake službe, biva jasno zašto je sve tako ustrojeno”, objašnjava Lukšić.
FOTOGALERIJA:
“Barradio” ili obalna radio stanica predstavlja radio službu čiji je zadatak informativno djeluje u cilju zaštite ljudskih života na moru, sigurnosti plovidbe i luka.
“Barradio emituje redovno vremenske izvještaje, daje navigaciona upozorenja za pomorce i ukratko daje sve informacije koje su potrebne za osiguravanje bezbjednosti plovidbe”, pojašnjava Lukšić i dodaje “za nas u Upravi pomroske sigurnosti to su “uši” kojima komuniciramo sa svim učesnicima pomorskog saobraćaja”.
Sličnost imena obalne radio stanice sa javnim informativnim servisom grada pod Rumijom, Radio Bara, često dovodi do komičnih poziva službi Barradia.
“Do ne tako davno građani su zbog greške u traženju telefonskog broja često pozivali obalnu radio stanicu u želji da stupe u kontakt sa nekim iz Radio Bara. Operaterima centra, najlakše je bilo da omašku objasne riječima “Radio Bar pušta muziku, a mi komuniciramo s brodovima”, priča Lukšić, koji je do prije 13 godina i sam obavljao funkciju operatera na obalnoj radio stanici.
Sličnih anegdota, dodaje on, ima mnogo ali i događaja koji se pamte za cijeli život.
“Mi smo poslednjih godina doživjeli tehnološku revoluciju kada je riječ o nadzoru pomorskog saobraćaja, uvođenjem najsavremenijih sistema poput VTS centra koji nam je, praktično, dao “oči” tako da u svakom trenutku možemo da vidimo 500 plovila odjednom na dometu od 96 nautičkh milja. Nekada, čitav sistem informisanja i nadzora pomorskog saobraćaja svodio se na obalnu radio stanicu. Tako je bilo prije sedam godina kada je operater Nikola Nino Nikočević čuo čudnu komunikaciju na moru”, priča Lukšić otkrivajući za mnoge nepoznat detalj o poznatoj pomorskoj nesreći koja se desila kod Drača oktobra 2011. godine.
“Nino je reagovao čim je čuo da se komunikacija između turskog putničkog broda “Ankara” i teretnog “Reina 1”, odvija na turskom jeziku, što je nespecifično s obzirom da je engleski službeni jezik u pomorskoj komunikaciji. Pitao je o čemu se radi i dobio prvi informaciju da je došlo do fatalnog sudara dva broda 18 nautičkih milja od Drača. Iako se nesreća nije desila u našim vodama reagovali smo obavještavajući Lučku kapetaniju u Draču”, prisjeća se Lukšić tragedije u kojoj su život izgubila tri pomorca sa broda “Reina 1” koji je plovio pod malteškom zastavom ali je na njemu bila turska posada.
Nikola Nikčević je, inače, najstariji operater Pomroskog operativnog centra UPS-a i zbog toga, ali i ogromnog iskustva i mornarskog imidža jedini u centru ima pravo na titulu Seadog-a (sinonim za morskog vuka).
Naš sagovornik ovu titulu nije dobio zbog funkcije načelnika službe ali i “nedostatka sijedih”, mada je po godinama staža na poslovima pomorske sigurnosti zaslužio. Ironija je da su na njegovu pomorsku karijeru, u neku ruku ključno uticale sankcije SR Jugoslaviji početkom devedesetih godina.
“Sankcije su me vratile na kopno sa broda Prekookeanske plovidbe na kojem sam započeo karijeru pomorca. Dobio sam poziv iz tadašnje obalne radio stanice da budem ispomoć na poslovima radiotelegrafiste na par mjeseci. Nisam ni slutio da neću mijenjati firmu narednih 26 godina od kojih sam 13 bio operater a 13 sam na funkciji načelnika”, priča Lukšić koji je na obalnoj radio stanici nakon četiri godine saradnje dočekao da u penziju isprati i svog oca Stanislava.
Od tih dana do danas, kaže, svjedok je (i saučesnik) tehnološke revolucije koja se desila u sistemima pomorskog nadzora i komunikacije.
“Tokom jedne od izbjegličkih kriza, dešavalo nam se da čujemo na pola Jadrana kako neko preko radio veze zapomaže “ajuto, ajuto” (u pomoć na italijanskom op.a.). Kolege iz Italije bi na to reagovale samo zahtjevom da pozivalac upomoć kaže “Uno, duo, tre (1,2,3), i odmah su imali poziciju na kojoj se nalazio brod sa kojeg traže pomoć. Nismo shvatali kako tako brzo mogu da odrede jer tada nismo imali tzv. goniometar koji omogućava da se odmah odredi pozicija plovila u nesreći”, priča Lukšić.
Još veći šok, naši operateri imali su prilikom susreta sa VTMIS sistemom koji uz pomoć radarskih i sateltiskih veza omogućava video nadzor pomorskog saobraćaja.
“Kada je sistem pušten u funkciju, odjednom smo na mapi mogli da pratimo sva plovila u zoni do 96 nautičkih milja. Zato volim da kažem da smo sa VTS sistemom progledali”, dodaje Lukšić.
Zahvaljujući logističkoj podršci koju Uprave pomorske sigurnosti daje MUP, Ministarstvu odbrane i Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, “progledale” su na moru i službe ovih ministarstava. Ponajviše nadležne službe policije i Lučke Kapetanije u Baru i Kotoru jer se na serverima Pomorskog opercaionog centra čuvaju snimci svega što se dešavalo na moru unazad 120 dana!
Zahvaljujući VTMIS sistemu tako je riješeno mnogo pomorskih nesreća ali i nelegalnih aktivnosti na moru.
“Sjećam se da smo jednom dobili poziv sa čamca koji je prijavio da je imao sudar sa drugim plovilom koje je, međutim, nestalo nakon udara. Bilo je potrebno da nam se kaže kada se i gdje desio incident. Nakon toga smo na snimku detektovali i pratili kretanje drugog plovila i obavijestili Lučku Kapetaniju u Kotoru o slučaju a oni su brzo nakon toga riješili slučaj. Na jahti čije smo kretanje nakon incidenta ispratili nađeni su tragovi sudara sa pasarom i skiper je bio sankcionisan. Pružmo, naravno, logističku podršku i policiji na mnogo ozbiljnijim slučajevima od navedenog”, prisjetio se Lukšić.
Uspostavljanje VTMIS sistema Uprava pomorske sigurnosti realizovala je preko resornog ministarstva, kroz finansijska sredstva koja je Evropska komisija odobrila u sklopu programa IPA I programa. Oprema je koštala 1,8 miliona eura a komplikovana obuka koju je morao da prođe svaki član Pomroskog operativnog centra pa i načelnik Lukšić,13,000 eura po osobi.
“Svih 12 operatera i ja, morali smo da prođemo kroz vrlo zahtjevnu obuku, teorijsku ali i na simulatoru, koja je odrađena dijelom u Baru dijelom na Malti. Nakon toga, svi raspolažemo sertifikatima koji potvrđuju obučenost kadrova za ove oslove po najstrožijim međunarodnim standardima”, kaže Lukšić.
FOTOGALERIJA:
Dvanaestočlani tim operatera Pomorsko operativnog centra čine Nikola Nino Nikočević, Milo Bezoki, Milan Ilić, Nenad Tasić, Filip Perunović, Vlado Kasalica, Dragan Ivanović, Dragan Đurović, Milorad Krgović, Svetozar Bukelić, Toni Tomašević i Erkan Vuković.
“Posao operatera u centru je veoma stresan. U kriznim situacijama moraju da pokažu svo znanje i nemaju pravo na grešku. Od njihove logističke podrške, zavisi uspjeh svake akcije traganja i spašavanja ali i onih koje sprovode službe dvije Lučke kapetanije, policije… Naravno, i sigurnost plovnog saobraćaja u našem resoru”, objašnjava Lukšić.
U smjeni se uvijek nalaze po dva operatera. Načelnik za nadzor i kontrolu pomorske sigurnosti dodaje u šali da su svi u stanju pripravnosti kada je dežurstvu Milo Bezoki.
“Mila bije maler da mu rijetko koja smjena prođe bez burnih dešavanja na moru. Zato je i naš spasilački tim u dodatnoj pripravnosti kada je Milo na dežurstvu”, zaključuje uz široki osmijeh Lukšić.