Evropa ubrzano razvija mrežu brzih željeznica i tunela kako bi smanjila broj kratkih letova, ali veliki planovi suočavaju se sa prirodnim preprekama poput planinskih vijenca i mora, zbog čega širom kontinenta nastaju megatuneli koji bi mogli promijeniti način putovanja.
Evropa ubrzano ulaže u nove željezničke megaprojekte kako bi smanjila broj kratkih avionskih letova i unaprijedila brze međunarodne veze.
Širom kontinenta grade se ogromni tuneli kroz Alpe i ispod mora, koji bi u narednoj deceniji trebalo da povežu velike evropske gradove bržim i efikasnijim željezničkim linijama.
Među najvažnijim projektima su Brenerski bazni tunel između Austrije i Italije, koji će po završetku 2032. postati najduži željeznički tunel na svijetu, kao i tunel Mon Seni između Francuske i Italije. Istovremeno, Danska i Njemačka grade tunel Femarnbelt ispod Baltičkog mora, koji će značajno skratiti putovanje između Hamburga i Kopenhagena.
Cilj ovih projekata je brži putnički saobraćaj, ali i preusmjeravanje teretnog transporta sa drumova na željeznicu, što bi trebalo da smanji gužve i emisiju štetnih gasova.
Ipak, izgradnju prate veliki troškovi i višegodišnja kašnjenja. Prema podacima evropskih institucija, vrijednost pojedinih projekata porasla je i do 80 odsto u odnosu na prvobitne procjene.
Evropska unija planira da do 2050. godine razvije panevropsku mrežu brzih željeznica koja bi povezivala sve veće gradove kontinenta.