"Tramp otvorio Pandorinu kutiju haosa": Stručnjaci upozorili da Iran klizi ka "zombi državi", evo šta to znači

Početni američki uspjeh, sa pogubljenjem vrhovnog vođe Alija Hamneija, otvorio je put sukobu koji Vašington ne može u potpunosti da kontroliše, što je ozbiljno ograničilo mogućnosti predsjednika Donalda Trampa.

Krvavi vazdušni rat traje već dvije nedjelje, a Iran ima značajne adute. Naime, guši svjetske zalihe nafte i napada američke saveznike na Bliskom istoku, uključujući države Zaliva koje su godinama gradile reputaciju politički i ekonomski stabilnih.

To je drastičan zaokret u odnosu na 28. februar, kada su se prvi oblaci crnog dima podigli nad Teheranom. U ruševinama stambenog kompleksa u iranskoj prijestonici, koji se još dimio, bili su Hamnei i desetine visokih zvaničnika, ubijeni u napadima koji su bili uspješni zahvaljujući godinama špijunaže i planiranja.

Vlada je ostala obezglavljena. Međutim, takve strategije „nikada nijesu bile efikasne“ u ratovanju država protiv država, piše američki profesor Robert Pejp u svojoj knjizi „Bombardovanje do pobjede“, studiji o vojnim vazdušnim kampanjama.

A Iran nije stranac dugom i detaljnom proučavanju.

„Imali smo dvije decenije da proučimo poraze američke vojske na našem neposrednom istoku i zapadu“, nedavno je rekao iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči, dodajući: „Djelovali smo na osnovu tih lekcija.“

„Mozaična odbrana“

Vlada je brzo postavila novog vrhovnog vođu, dok je njena decentralizovana „mozaična odbrana“ omogućila vojsci da uzvrati udarac bez većeg zaostajanja.

Ta vojna doktrina razvijena je 2005. godine, nakon što su Sjedinjene Države svrgnule vlade Iraka i Avganistana, rekao je francuski istraživač Eli Tenenbaum iz Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI).

U galeriji pogledajte fotografije slavlja u Teheranu zbog novog vođe:

Cilj je decentralizacija vojne komande kako bi se izbjegao iscrpljujući efekat gubitka najvišeg rukovodstva, a „režim djeluje prilično netaknut, uprkos činjenici da je izgubio neke veoma visoke lidere“, rekao je Ali Vaez, direktor iranskih projekata u belgijskoj neprofitnoj organizaciji Međunarodna krizna grupa.

To omogućava Teheranu da primijeni „trostruku strategiju“, rekao je Vaez: „Prvo, osigurati opstanak. Drugo, održavati dovoljan kapacitet za odmazdu kako bi se omogućilo da ostane u borbi. Treće, produžiti sukob kako bi se on mogao završiti pod vašim uslovima.“

Sve ovo predstavlja problem za Trampa jer uvlači američke saveznike u rat, dok troškovi života kod kuće i u inostranstvu rastu.

Posljedice širom svijeta

Sa raketama i ogromnim zalihama relativno jeftinih dronova, Iran je napao marinu u Dubaiju i tankere za naftu na moru, šireći rat na američke saveznike u Zalivu, Tursku, Kipar i druge zemlje.

Cijene nafte i benzina naglo su porasle ili su dovele do racionalizacije u zemljama od Sjedinjenih Američkih Država do Bangladeša i Nigerije. Vazdušni saobraćaj je usporen, a stranci napuštaju zemlje Zaliva, čiji je imidž stabilnosti kao poslovnog centra pretrpio ozbiljan udarac.

Zemlje uvoznice nafte širom svijeta oslobodile su oko 400 miliona barela iz strateških rezervi goriva, iako to nije značajno ublažilo posljedice.

„Znali smo da će ovo otvoriti Pandorinu kutiju haosa“, rekao je Aziz Algašijan, saudijski analitičar u američkom Institutu Međunarodnog zalivskog foruma.

On je dodao da među zemljama Zaliva postoji „bijes“ jer su, kako kaže, „toliko uložile u diplomatiju sa Iranom“.

Lažno samopouzdanje?

Globalne posljedice sukoba otvorile su i pitanja o strategiji Vašingtona.

Tramp je pozvao na „bezuslovnu predaju“ Irana, dok je ministar odbrane Pit Hegset rekao da su ciljevi operacije „precizno ciljani“, iako administracija izbjegava pitanja o nejasno definisanim i promjenjivim ciljevima rata.

„Postoji ogromna razlika između operativne superiornosti koju imamo nad Iranom, odnosno znanja gdje se ko nalazi i gdje možemo da ih pogodimo, i strateškog razumijevanja Irana“, rekao je Deni Citrinovič, viši saradnik Izraelskog instituta za studije nacionalne bezbjednosti.

Trampovi ljudi bili su pretenciozni

Džonatan Pakin, profesor političkih nauka na kanadskom Univerzitetu Laval, rekao je za AFP da je „američka administracija nesumnjivo bila pretenciozna vjerujući da drži sve karte u rukama“.

Pakin je napomenuo da je američka administracija dodatno ohrabrena operacijom rušenja venecuelanske vlade Nikolasa Madura početkom godine.

U međuvremenu, vlada u Iranu suočava se sa američkim sankcijama, dok su zemlju potresli veliki protesti u decembru i januaru, koje je režim ugušio brutalnim bezbjednosnim akcijama u kojima su ubijene hiljade ljudi.

Američki izbori i iranski pritisak

Ipak, kratkoročno, Teheran i dalje ima brojne poluge pritiska, prije svega kroz prijetnje globalnom snabdijevanju naftom i pomorskim putevima. Među njima su i jemenski pobunjenici Huti, koji su ranije raketnim napadima remetili pomorske rute u Crvenom moru.

Iran tako „uzima globalnu ekonomiju za taoca“ kako bi izvršio pritisak na Trampa, rekao je Ali Vaez iz Međunarodne krizne grupe. U međuvremenu, iranske rakete lansirane na američke saveznike uništavaju presretače, uključujući skupe sisteme Patriot i THAAD.

Na unutrašnjem planu, Tramp se suočava sa predstojećim kongresnim izborima, nakon što je naredio iznenadne napade bez traženja šire javne podrške za rat.

Kako birači, osjetljivi na rast cijena, izlaze na birališta, „republikanski predstavnici i senatori upozoravaju Bijelu kuću da rizikuju gubitak svojih izbornih jedinica“, rekao je Pakin.

„Zombi država“ kao mogući scenario

Iran se, s druge strane, suočava sa sopstvenim političkim, vojnim i ekonomskim potresima izazvanim ratom.

„Mislim da je najvjerovatniji scenario scenario zombi države“, rekao je istraživač Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI) Klement Term. To bi, prema njegovim riječima, značilo vladu koja održava bezbjednosni aparat, ali se bori da obavlja osnovne funkcije poput prikupljanja prihoda ili izvoza nafte.

„Već se ovog mjeseca muče da isplate plate zaposlenima u javnom sektoru“, naveo je Term.

On je dodao da čak ni lojalnost bezbjednosnih snaga nije zagarantovana, podsjećajući da je tokom januarskog gušenja protesta bilo brojnih prebega policije.

Bez lakog izlaza iz rata

Poziv Donalda Trampa na narodni ustanak u Iranu, koji bi doveo do promjene vlasti, za sada djeluje daleko od ostvarenja, iako stručnjaci upozoravaju da je još rano procijeniti kakve će posljedice rat imati po eventualne buduće proteste.

Bez jasnog izlaza iz sukoba, Tramp će vjerovatno morati da „revidira koncept pobjede“, ostavljajući po strani ideju o bezuslovnoj predaji ili promjeni režima i tvrdeći da bi Iranci sami trebalo da se pobune, smatra Pakin.

Međutim, kako upozorava Nejt Svanson iz Atlantskog savjeta, Iran možda neće pružiti Trampu priliku da se proglasi pobjednikom, uprkos ubistvu Hamneija i udarima na iransku vojsku.

Preostale opcije, dodaje on, nose rizik još krvavije eskalacije. Iran bi mogao nastaviti sukob čak i nakon eventualnog američkog povlačenja, dok bi Vašington mogao povećati ulog slanjem specijalnih jedinica ili kopnenih snaga.

Najopasniji scenario, smatra Svanson, bio bi pokušaj da se sukob pretvori u etnički konflikt kroz naoružavanje iranskih opozicionih grupa.

Za sada, kako zaključuju analitičari, rakete i dalje padaju – i u Iranu i širom regiona.