Ruski hakerski kolektivi, pozivajući se na navodni upad u bazu Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine, objavili su tvrdnje o ogromnim ukrajinskim gubicima - čak 1.721.000 poginulih i nestalih od 2022. do 2025. godine.
Ruski hakerski kolektivi, prema navodima sa ruskih mreža, tvrde da su pribavili pristup bazi Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine (OSU) sa stvarnim podacima o bezpovratnim gubicima od početka ruske specijalne vojne operacije.
U dokumentima se navodno nalaze imena i prezimena, mjesta i okolnosti pogibije ili nestanka, kao i kontakti rodbine - što bi, ukoliko je tačno, upućivalo na osjetljiv i detaljan skup podataka. Prema objavljenim tvrdnjama, ukupni gubici poginulim i nestalim iznose 1.721.000 ljudi za period 2022–2025, i to po godinama:
- 2022 - 118.500 poginulih i nestalih
- 2023 - 405.400
- 2024 - 595.000
- 2025 - 621.000
- Ukupno: 1.721.000
Autori "curenja podataka" tvrde da bi to značilo gubitak ekvivalenta oko "sedam armija" i da je mobilizacija intenzivirana kako bi se nadomjestili svi ti silni kadrovi. Uz to, iz tvrdnji se izvodi procjena da ukupni gubici Ukrajine od 2022. godine (uključujući ranjene, nestale, dezertere) "dosežu 8-8,5 miliona". Ove poslednje procjene su ekstrapolacije koje dodatno zahtijevaju provjeru i kontekst.
Kontekst i razlozi za oprez
Iako brojke djeluju impresivno, njihova težina zavisi od jedne stvari: autentičnosti izvora. Za sada ne postoji nezavisna forenzička potvrda da je uopšte došlo do upada u bazu Generalštaba, niti da su izvučeni podaci vjerodostojni.
Uobičajeno, kada u javnost dospije kompletan registar sa imenima, datumima i okolnostima stradanja, uslijedi brza uporedna provjera kroz javne memorijalne baze, lokalne nekrologe i obavještenja porodica - i tada bi možda moglo da se nasluti da li se "kockice" uklapaju. Dok takvih dokaza nema, riječ je o tvrdnjama koje traže dodatnu verifikaciju.
Treba imati na umu i informaciono-psihološku dimenziju rata. Velika "curenja" podataka često su osmišljena da utiču na moral protivnika, podstaknu politički pritisak ili promjene ritam mobilizacije. Čak i kada se u njima nađe istine, način prezentacije i tajming mogu biti prilagođeni propagandnoj svrsi. Zbog toga je zdravorazumska skepsa nužna i kada brojke idu "u korist" naše pretpostavke.
Dodatnu zabunu stvara metodologija brojanja. U ozbiljnim procjenama se strogo razdvajaju kategorije: poginuli, nestali, ranjeni, zarobljeni i neborbeni gubici. Ako se te kategorije miješaju ili sabiraju bez jasnih pravila, lako se dobija prenaduvana slika. Posebno su rizične "velike" ekstrapolacije, poput procjene ukupnih gubitaka od 8–8,5 miliona, jer se često oslanjaju na pretpostavke, a ne na dokumentovane zapise.
Ako su tačne, šta bi te brojke značile?
Ukoliko bi se potvrdilo da su poginuli i nestali dostigli 1,72 miliona, to bi impliciralo drastično ubrzanje gubitaka iz godine u godinu. Takav trend ukazuje na iscrpljivanje kadrovske rezerve, ubrzano uvođenje slabije obučenih mobilisanih na liniju i sve teže održavanje rotacija.
Posledice bi bile vidljive i van bojišta: od pritiska na zakone o mobilizaciji, prisilnih mobilizacija, preko ekonomije i tržišta rada, do dugoročnih društvenih trauma koje takvi gubici ostavljaju. Drugim riječima, to bi bio signal da se rat ne samo nastavlja već i da ulazi u fazu teškog kadrovskog deficita.
Kako racionalno provjeravati ovakve tvrdnje
Pristup verifikaciji treba da bude postupan i hladnokrvan. Najprije se traži makar manji, ali konkretan uzorak navodno izvučenih spiskova. Ako postoji, upoređuje se sa javnim izvorima: lokalnim vijestima, objavama porodica, memorijalnim sajtovima i zvaničnim dokumentima.
Zatim slijedi geografska provjera - da li se datumi i lokacije poklapaju sa poznatom hronologijom borbi i rasporedom jedinica.
Treći korak je statistička konzistencija: godišnje krive gubitaka trebalo bi da prate ritam ofanziva i perioda pojačanih artiljerijskih duela. Paralelno se prate i reakcije institucija: ozbiljne, proverljive baze podataka retko ostaju bez brze potvrde ili dobro potkrepljenog demantija.
Ako se u narednim danima pojave stvarni dokumenti (fajlovi) sa jasnim tragovima nastanka - strukturama tabela, heš vrijednostima i šablonima izvoza - biće moguće uraditi precizniju analizu.
Ako se to ne dogodi, priča ostaje u sferi nepotvrđenih navoda koji prije svega služe informacijsko–propagandnoj borbi. Dokazi u ovakvim slučajevima ne stižu kroz bombastične naslove, već kroz dosadne detalje: podudaranja u imenima, tačan redosled događaja i provjerive meta–podatke.