Krim se suočava sa sve težom situacijom usled ukrajinskih napada na energetsku infrastrukturu i rute snabdijevanja, dok stanovnici poluostrva osjećaju posledice sukoba.
Aleksandra je još prije nekoliko nedelja preklinjala roditelje na Krimu da se snabdijeju vodom, hranom i ljekovima. Njena majka, kao i mnogi stanovnici poluostrva, upozorenje nije shvatila ozbiljno.
"Moja majka je bila uvjerena da ni Rusija ni Ukrajina nikada neće učiniti ništa što bi ugrozilo Krim. Govorila je: 'Ali Krim je poseban'", prisjeća se za Politiko Aleksandra, koja od 2014. godine živi u Kijevu pod stalnim pritiskom ruskih bezbjednosnih službi.
Međutim, "poseban status" Krima, koji je decenijama građen kroz masovnu militarizaciju, ekonomsku integraciju i snažnu propagandu, ovog ljeta drastično blijedi. Ono što je bilo strateško uporište ruske imperijalne moći, danas postaje vojna i lična glavobolja za ruskog lidera.
Danas se život na Krimu pretvorio u distopiju. Ukrajinski dronovi precizno gađaju energetska postrojenja i pravce snabdijevanja, zbog čega poluostrvo ostaje bez struje, vode i goriva.
Javni prevoz gotovo da ne postoji, mobilne mreže se gase, a cijene su otišle u nebo. Nakon što je krajem juna proglašeno vanredno stanje, čak je i turistička sezona, od koje zavisi egzistencija mnogih lokalnih stanovnika, postala prošlost.
Izlazak sa poluostrva postao je gotovo nemoguća misija. Ukrajinski udari onesposobili su mostove, a kopneni koridor kroz okupirani jug Ukrajine nalazi se pod stalnim nadzorom. Simbol ruske "pobjede" iz 2014. godine, Kerčki most, danas je prepun hiljada vozila koja očajnički pokušavaju da napuste zonu potencijalnog sukoba.
Za Vladimira Putina Krim ima gotovo sveto značenje. Njegova aneksija pre 12 godina vinula je njegovu popularnost u nebo, a poluostrvo je postalo "zlatni ključ" ruskih imperijalnih ambicija.
Upravo odatle je Rusija 2022. godine pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu. Međutim, zahvaljujući tehnološkoj prednosti u dronovima srednjeg dometa, Ukrajina je promijenila pravila igre.
"Želimo da uništimo rusko vojno prisustvo na Krimu i mislim da ćemo to učiniti", izjavio je Andrij Zagorodnjuk, bivši ukrajinski ministar odbrane.
Razbijanje ruske kontrole nad poluostrvom strateški bi uzdrmalo Moskvu, budući da je Krim bio ključno logističko čvorište za sve ruske operacije, uključujući i one u Siriji.
Iako je kampanja presjecanja snabdijevanja koju sprovodi Kijev usmerena na slabljenje vojne moći i ugleda Moskve, ona je neizbježno uticala i na civilno stanovništvo Krima.
Pored hiljada Rusa koje je Moskva podsticala da se presele na poluostrvo, tamo i dalje žive mnogi ukrajinski državljani, uključujući i autohtone krimske Tatare, koji su od tada bili izloženi nesrazmernoj represiji.
Prema riječima Refata Čubarova, lidera krimskotatarskog Medžlisa, upravnog tijela koje su ruske vlasti zabranile i koje sada ima sjedište u Kijevu, autohtono stanovništvo poluostrva trebalo bi da se pripremi za još veće teškoće u budućnosti.
On je savjetovao pripremu zaliha hrane i ljekova za hitne slučajeve, izbegavanje ruskih vojnih objekata i obezbjeđivanje mjesta za sklonište u slučaju napada.
"Ne znamo kako će se ovo završiti", rekao je.