Crna Gora se u punom sjaju predstavila na Evropskom prvenstvu za rukometaše u Mađarskoj i Slovačkoj i osvajanjem 11. mjesta napravila najveći uspjeh u istoriji.
Dva dana po odlasku iz Budimpešte, selektor Zoran Roganović zadržao je isti utisak kao nakon meča s Islandom, posljednjeg u glavnoj rundi.
"Malo smo pokvarili utisak porazima u posljednje tri utakmice. Ne tražim opravdanje, ali umor je sigurno učinio svoje. U prve četiri utakmice, gdje smo upisali tri pobjede, bila je velika potrošnja i pražnjenje. Nije ni čudo uz sve probleme s korona virusom, izolacijama, smještajem. Holandija i Island su najspremnije ekipe, od početka do kraja su trčali, i to je ono čemu treba da težimo u budućnosti. Da fizička sprema bude na još višem nivou", priča Roganović za Pobjedu.
"Pripreme smo počeli ljetos, momci su sve ispoštovali, ali vidjelo se kod dosta igrača da je korona učinila svoje. Mislim da ljudi ne mogu da shvate kroz što su igrači prošli tih dana i ipak smogli snage da daju sve do sebe u odlučujućim mečevima za ono za što smo se spremali, prolaz u glavnu rundu."
,,Lavovi“ su u prethodnih pet nastupa na EP samo jednom prošli glavnu rundu, i to 2008. godine, i imali svega jednu pobjedu u 18 utakmica. U Mađarskoj je učinkom od čak tri trijumfa, uz četiri poraza, napravljen pomak od sto milja.
"Većini je zvučalo preambiciozno kad sam najavio da ćemo igrati drugi krug. Obećao sam Savezu, javnosti, prije svega igračima, da ćemo nastaviti da rastemo. Napravili smo sjajan rezultat prolazom u glavnu rundu i vrlo mi je drago što smo uspjeli da to doživimo, što su igrači osjetili da je fizička sprema jedini segment igre u kojem smo u podređenom položaju u odnosu na najbolje selekcije - Francusku, Švedsku, Island... To je jedini faktor koji nam nedostaje da izdržimo sedam, osam utakmica o kojima pričam cijelo vrijeme. Siguran sam da će igrači izvući pouke i da nam nikad više fizička sprema neće biti opravdanje jer ćemo raditi mnogo na tome, kao što smo naučili da nam slavlje poslije jedne pobjede ne zasmeta u nastavku takmičenja", navodi Roganović.
Mi smo tim, neću da dijelim igrače
Crna Gora je blistala u pobjedama nad Sjevernom Makedonijom, Slovenijom i Hrvatskom, bila pravi evropski hit, da bi protiv Holandije, Francuske i Islanda izgledala potpuno drugačije. Četrdesetčetvorogodišnji Cetinjanin nije saglasan s ocjenom da su izlazak tri igrača iz izolacije (Stefana Čavora, Miloša Božovića i Stevana Vujovića) i drugačija raspodjela minutaže poremetili koncepciju.
"Rekao sam igračima da se - onako kako smo bili krenuli - tako ,,namjestilo“ na ovom prvenstvu i da taj momenat ne treba da ispuštamo, ali ne možete očekivati da neko sedam utakmica odigra na istom nivou. Neki od naših ključnih igrača već u 15. minutu protiv Holandije nijesu mogli da izdrže i tražili su izmjenu, a onda se stvorila slika kako je sve pokvareno dolaskom igrača koji su imali koronu", objašnjava Roganović.
"Mi smo tim, ne želim da dijelim igrače na 'koronaše' i 'nekoronaše', jer niko od njih nije kriv što je bio u izolaciji. Bilo mi je vrlo teško kad sam vidio da javnost stvara tu sliku i dijeli ekipu. Nijesmo smjeli to da dozvolimo, jer smo ekipa i nema više ili manje zaslužnih za bilo koji uspjeh. Ti igrači nijesu svojom voljom završili u karantinu, već su dio tima od početka do kraja. Godinama su prolazili kroz kvalifikacije i donosili uspjehe reprezentaciji, i poslije svega toga napraviti takvu podjelu u ekipi bilo je katastrofalno po nas".
Nadljudski napori Branka Vujovića
Nije samo korona stvarala probleme našoj selekciji.
"Branko Vujović je 10 dana bio prehlađen, dobio je dva dana poštede oko Božića. Ni trening nije mogao da izdrži. Kad je počelo prvenstvo, nadljudskim naporima izdržao je prva četiri meča. Sa još nekoliko igrača nosio je ekipu i bilo je nerealno da sedam mečeva igra na onakvom nivou. Jesmo imali problem u igri ,,šest na pet“ s igračem više, igrači su se pitali ,,što ćemo sad, da li da mijenjamo nešto“, ali rekao sam i prihvatili su da nije isto donošenje odluke kad si odmoran i spreman, ili kad si umoran", govori Roganović.
"Kad pogriješiš dva puta u takvim situacijama, to unosi nesigurnost u ekipu po pitanju izbora akcije i teško je vratiti se. Ali taj igrač nije napravio dvije greške jer ta igra ne funkcioniše, već samo zbog toga što je došlo da zamora materijala. Ljudi moraju da shvate - greške koje smo pravili pri kraju šampionata nemaju veze s igračkim kvalitetom jer su oni u prvim mečevima pokazali kako mogu da igraju dok su svježi. To su stvari koje su nas na neki način poremetile, trudićemo se da i to ispravimo.
Ako je ovo nekome neuspjeh..."
Mladi stručnjak poručuje da prihvata svaku kritiku.
"Daleko od toga da tražim alibi. Moja je odgovornost za svaki neuspjeh, ukoliko neko želi da naš rezultat tako predstavi, može to da uradi vrlo lako i da napravi buru u javnosti. Nemam problem s tim. Od prvog meča nosim sve na sebe i tako ću nastaviti. Sve što je bilo u posljednjim utakmicama je moja odgovornost, tako će biti i u budućnosti", navodi Roganović.
"Nemam nikakav problem da se spakujem i odem, uradio bih to uzdignute glave jer smatram da smo ispunili ono što smo obećali prije prvenstva. Sigurno je moglo bolje, ali s nekim stvarima nijesmo uspjeli da se izborimo. Rezultat je takav kakav jeste, da li će to zadovoljiti javnost ili bilo koga u Crnoj Gori, nije do mene, ali je jasno da će ova ekipa u budućnosti praviti velike stvari. Da li će to biti sa mnom ili nekim drugim, to je nebitno. Bitno je da smo dobili nove igrače, nove vođe i junake s kojima će Crna Gora da se ponosi. Toliko se toga pozitivno uradilo na ovom prvenstvu da ovo ostaje reprezentacija za velika djela i na to se treba fokusirati."
"Sa mnom ili nekim drugim" - koju poruku time šalje Roganović, čiji je aktuelni ugovor s Rukometnim savezom Crne Gore oročen do kraja EHF Eura?
"Pričaćemo, sve račune polažem Rukometnom savezu, koji će ocijeniti da li je ovo bilo uspješno ili ne. Baraž za Svjetsko prvenstvo je u aprilu, ima vremena da se ocijeni da li treba nastaviti saradnju ili ne", riječi su Roganovića.
Hvala Savezu, što god da bude
Nekadašnji desni bek je kao selektor donio Crnoj Gori prvu pobjedu na evropskim prvenstvima, dvije godine kasnije i prolaz u glavnu rundu. Rezultati i kontinuitet su na njegovoj strani.
"Biti selektor reprezentacije svoje države najveća je čast koja se može ukazati treneru. I ako se završi saradnja, ostaje veliko poštovanje i zahvalnost Savezu koji mi je pružio tu mogućnost. Drago mi je što sam dobio šansu, a sve što sam obećao Savezu, igračima i javnosti je ispunjeno, tako da što god da se desi otišao bih ponosno i uzdignute glave", govori Roganović kao da najavljuje odlazak sa selektorske klupe, iako je analizu EP počeo planovima i zadacima za budućnost.
Bez komentara o Mrvaljeviću
Logično je zapitati se da li nedoumica oko nastavka saradnje Roganovića i RSCG ima veze s njegovim nesuglasicama sa direktorom reprezentacije i prvim saradnikom Draškom Mrvaljevićem. Dvojica Cetinjana nijesu na istim talasnim dužinama od preliminarne runde EP, ali i dalje ne žele da se o tome oglašavaju u javnosti.
"Nema nikakve veze", kratko je rekao Roganović i nastavio.
"Kod nas je maltene svaki posao od danas do sjutra. Ipak, imali smo kontinuitet na kojem sam jako zahvalan Savezu, prvo Zoranu Radojičiću koji mi je dao šansu, potom aktuelnom predsjedniku Petru Kapisodi. Mogla je da mi ,,glava odleti“ poslije remija sa Farskim Ostrvima na startu kvalifikacija za Euro 2020, ali ljudi su osjetili možda da nešto negdje postoji i onaj meč sa Danskom je to pokazao", podsjetio je Roganović.
"Od tada idemo stepenicu po stepenicu, ka vrhu. Da li su apetiti porasli, da li se možda smatra da ovo nije dovoljno iako smo preskočili visoku stepenicu ka tom vrhu...? Kako će se to predstaviti, nije do mene", dodao je Zoran Roganović.
Izgubili smo Adžića, ne valja nam Bojana, a među najboljima su u svom poslu
Uz napomenu da ne govori o svom slučaju, Zoran Roganović poručuje da se na našim prostorima uspjeh ne cijeni dovoljno.
"Zbog načina na koji se nešto predstavlja u javnosti, izgubili smo najboljeg i najtrofejnijeg trenera kojeg je Crna Gora imala, Dragana Adžića, koji je sad u Sloveniji, s kojom će praviti sjajne rezultate. Smeta mi, takođe, atmosfera koja se pravi oko Bojane Popović, jednog od najvećih imena u svjetskom rukometu. Žena-zmaj koja je odlučila da ostane i radi u Crnoj Gori, a može da pokuca na vrata bilo kojeg kluba u Evropi i svugdje bi je angažovali za trenera. Među najboljima su u svom poslu, a mi gledamo da ih izgubimo ili omalovažavamo uspjeh i sve što su napravili. Ista je stvar sa Kirilom Lazarovim, rukometnom institucijom, koji je sada meta kritika u Sjevernoj Makedoniji. Meni je lakše nego njima jer sam za Švedsku vezan porodično i poslovno, napravio sam ovdje respektabilnu igračku i trenersku karijeru, i imam mir i prostor gdje mogu da radim na najbolji način. Zbog toga sam svemu naredan", rekao je Roganović, trener Eskilstune Guif.