Pamtićemo ga samo po pobjedama i istorijskim uspjesima.
Velika tragedija pogodila je srpsku i svjetsku košarku. Dušan Duda Ivković, jedan od najvećih trenera u istoriji te igre, preminuo je u četvrtak u Beogradu.
Njegove zasluge za košarku u cjelini bile su toliko velike da je njegovo ime uvijek bilo sinonim za uspjeh, pobjede, a van terena za gospodstvo, manire, eleganciju...
Otišao je zaista veliki čovjek, koji je niz generacija u našoj zemlji zaljubio u svoj sport, onako kako je to najbolje znao - istorijskim pobjedama i uspjesima.
Dudu Ivkovića najduže ćemo pamtiti po zlatnim mandatima na klupi reprezentacije. Prvi put je samostalno postao selektor univerzitetske selekcije 1983. godine, kada je tim na čelu sa Draženom Petrovićem nastupio u finalu protiv Kanade i vratio se u Beograd sa srebrom.
Četiri godine kasnije je takođe sa Petrovićem predvodio ekipu na Univerzijadi u Zagrebu i tada je osvojeno zlato najavilo njegov prelazak na klupu "A" selekcije, sa kojom je dominantno osvojio dva Evropska prvenstva (1989. i 1991), a u međuvremenu i Svjetsko prvenstvo 1990.
Uslijedilo je izbacivanje njegovog tima sa Olimpijskih igara u Barseloni, pa ratne godine tokom kojih se dovijao da sačuva reprezentaciju vodeći je na turnire u Grčkoj, pa na kvalifikacije za Eurobasket u Atini 1995, za koji se naš tim jedva kvalifikovao.
A onda je u Grčkoj napravio najznačajniji uspjeh u novijoj istoriji, osvojivši zlato sa generacijom Đorđevića, Danilovića, Paspalja, Divca. Taj uspjeh je podigao čitav sport u regionu i zaljubio generacije u tu igru i u taj tim.
DA NIJE BILO ATINE 1995, NE BI BILO NIČEGA! Duda 4 GODINE bio selektor tima koji ne igra, pa ZAUVJEK promijenio košarku!
"Da se te ’95. nismo vratili na košarkašku mapu, vjerovatno to ne bismo do dan-danas. Ne bi nas bilo ni ’96. u Atlanti, ni poslije toga, bio bi kolaps. To su bile vanredne kvalifikacije, bio sam već četiri godine selektor tima koji ne igra ili igra neke utakmice kao Ol star selekcija. Bora (Stanković) je tad sigurno prekršio neka takmičarska pravila, nije bilo ranije predviđenog modela da se bilo ko odjednom pojavi na kvalifikacijama. Ali je postupio emotivno, jednostavno nije htio da dozvoli da se ta sjajna generacija košarkaša ugasi, a da se nigdje ne pojavi. Bez obzira što su mu to poslije mnogi zamjerali, on je to uradio za svoju zemlju i siguran sam da to niko drugi na njegovom mjestu ne bi smio da uradi. A poslije toga smo bili srebrni u Atlanti ’96, zlatni na EP ’97. u Barseloni i na Mundobasketu u Atini ’98", rekao je Ivković u jednom intervjuu.
Klupu reprezentacije potom je ustupio Željku Obradoviću, svom kumu koji je nastavio da niže zlatne uspjehe, a onda se na nju vratio više od decenije kasnije, kada je naš tim prolazio kroz najteži period još od ratnih devedesetih!
Ivković je od 2008. do 2013. sio na klupu samostalne Srbije i postavio je i njoj temelje. Uzdrmanu ekipu je sastavio, oblikovao i na Evropskom prvenstvu u Poljskoj 2009. senzacionalno osvojio drugo mjesto.
Potom je 2010. sudijskom krađom Srbija pod Dudom Ivkovićem ostala bez finala, a na putu ka tom kontroverznom polufinalu protiv Turske eliminisala je i najdominatniju evropsku selekciju - Španiju, nezaboravnom trojkom Miloša Teodosića u posljednjem napadu.
U međuvremenu se vratio na klupu Olimpijakosa, kojem je 2012. donio još jednu titulu prvaka Evrolige, a godinu kasnije je posljednji put vodio reprezentaciju - na Evropskom prvenstvu u Sloveniji, na kojem nije osvojena medalja, ali je izborena "viza" za Svjetsko prvenstvo 2014, na kojem će "orlovi" početi novi uspon, pod vođstvom Saše Đorđevića.
Ime Dude Ivkovića tako je utkano u praktično sve uspjehe reprezentacije decenijama unazad. Ako nije lično vodio ekipu, onda je oformio ili uveo u nacionalni tim grupu igrača koja je te uspjehe ostvarivala.
Svi ljubitelji košarke ostaće mu zahvalni za sve što je uradio.