Vlado Šćepanović ispričao zanimljive detalje iz igračke karijere.
Ostavio je Vlado Šćepanović veliki trag u svijetu košarke. Posle sjajne igračke karijere se okrenuo ulozi trenera, ali zbog jedne stvari posebno žali - zbog Indijanapolisa 2002. godine.
Pored velikih uspjeha na samom parketu u dresu Budućnosti, Efesa, Partizana, Fortitudo Bolonje, Panatinaikoas, PAOK-a, Granade, Mursije i Panelioniosa, ono što najviše pamti je reprezentacija Jugoslavije sa kojom je osvojio nekoliko medalja.
Na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj 1998. godine je osvojeno zlato, naredne godine na Evropskom prvenstvu bronza, a onda na Evrobasketu 2001. u Turskoj je osvojeno prvo mjesto pod palicom Svetislava Pešića. Trebalo je godinu dana posle toga da bude dio tima na na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu, ali se to nije dogodilo zbog sukoba sa selektorom.
"Došlo je do jednog neslaganja na utakmici u pripremnom preriodu. Ni ja nisam bio lagan za saradnju. Neko sam ko je pobjednik i teško izlazi na kraj sa nepravdom. Osjetio sam da postoji nepravda. Pešić je reagovao na trenerski način, ali ostali u sasvim dobrim odnosima. Posle toga smo se vidjeli i pričali. Ostaje žal što nisam bio u Indijanapolisu, ali ostaje žal i za neosvojenom olimpijskom medaljom ili što nisam osvojio Evroligu", rekao je Šćepanović za Vijesti.
Ono što ga posebno raduje jeste Evrobasket u Turskoj i način na koji je ekipa stigla do trijumfa.
"Niko nije tako dominantno osvojio EP. Kari Pešić je odlično sastavio i vodio jednu generaciju. Bili smo skup odličnih individualaca, ali smo funkcionisali kao tim. Hemija je od prvog dana odradila svoje, svako je prihvatio svoju ulogu. To je mnogo bitno kada pravite tim - da svaki igrač pruži ono što je potrebno i uspjeh ne može da izostane. To je ključ zašto se 2001. reprezentacija dominantno popela na postolje."
Šćepanović je na tom prvenstvu najbolji meč odigrao upravo u finalu protiv Turske gdje je postigao 19 poena, a svi i danas pričaju o jednom zakucavanju.
"EP je kruna moje košarkaške karijere. Prvenstvo i utakmica sa Turskom su zenit i najbolje godine u mojoj karijeri, što je rezultiralo takvom partijom u finalu. I to zakucavanje znači nešto. Jedna satisfakcija - jednostavno, od 12. godine ste predani gladijatorskom načinu života. Propustili ste mnogo toga i sve se skupi u jednu utakmicu, jedan momenat. To je ono što svi sanjamo. Da dođete u situaciju da ostvarite svoj cilj. Da krunišete rad i predanost ovom sportu. Nešto što čovjeku ostaje do kraja života", zaključio je Šćepanović.