Mamić poručio: Moj odgovor će biti neviđeno oružje

Noć pred izricanje presude u Osijeku, gde je potom proglašen krivim i osuđen na šest i po godina zatvora uz oduzimanje stanova, garaža, automobila, šuma, livada i ostalih nepokretnosti, Zdravko Mamić prešao je državnu granicu Hrvatske i ušao u Bosnu i Hercegovinu.

Iz Međugorja, nakon što je čuo vesti, poručio je da se u Hrvatsku neće vratiti do izricanja pravosnažnosti presude, a potom dodao:

"Moj odgovor će biti oružje koje zasad nikad nije zabilježeno na ovim prostorima. To nije oružje kojim se puca, nego civilizovano oružje".

Evo nekih Mamićevih poruka poslatih iz Međugorja, odakle je portal Index radio "live" prenos preko Facebooka:

- Floskule kako smo pred zakonom jednaki, naravno da smo jednaki, ali ići takva dva čestita lika (Lovremna i Modrića)... Obojica su bili izbjeglice kad sam ih uzeo. A evo što sam dobio. Sad se snimaju filmovi o njima, vidjeli ste što smo prošli i oni i ja. Na kraju su prošli cijeli svijet. Ja sam u Dinamo i u Hrvatsku unio 500 milijuna eura. I sad su od nas napravili monstrume.

- Fascinira me... Ja mislim da sam ja osoba koja nikad nijednom novinaru nije odbila dati izjave. Jučer sam se svima javila. Jedino što ste me pitali bilo je jesam li ja u bijegu. Pitao sam vas znate li što je bijeg. To pt sam ja danas trebao biti na određenom mjestu u određeno vrijeme, a ja nisam tamo, to ne znači da sam ja u bijegu. Nemojte tako funkcionirati, to nije pošteno, ja sam slobodan čovjek. Imate puno važnijeg posla.

- Ja se ne predajem i ja nisam prazna puška. Koristim izraz Hasanbegovića koji stalno govori o dubokoj državi. Građani Hrvatske apsolutno o ničemu ne odlučuju, oni to samo misle. Vladaju kontraobavještajne službe.

- Bog zna zašto me poslao ovdje, ja sam na zadatku koji mi je on namijenio. On samnom ima jasan plan. Ostajem ovdje u Hercegovini i odavde cu se boriti. Ne planiram se vratiti u Hrvatsku do izricanja pravomoćne presude.

- Za sada ne znam ni pravne korake. Ne vjerujem u institucije Hrvatske. Moram se konzultirati koje su moje mogućnosti, koja su moja prava kao državljanina BiH.

- Ja ne znam zašto je suđenje trajalo godinu i pol dana. Kao je to moguće kad nijedan svjedok nas nije teretio. Mislim da sanjam. Svi znaju da sam ja tamo krajem prošlog stoljeća otvorio agenciju i da je smisao agencije bilo da ulažem u mlade igrače. Ugovori koje sam sklopio s njihovim roditeljima, njima je bilo predviđeno da ja nešto i prihodujem. Bože pomozi svim ljudima koji su doveli do ove presude. Ja ne mogu mrzit, ja pozivam samo na mir. Cijela Hrvatska zna da je tu istragu i sve radnje provodile neovlaštene osobe. Dijete od četiri godine bi shvatilo o čemu se tu radi.

- U uvjetima u kojima se nalazim osječam se i više nego dobro. Ne hinim da nisam zgrožen, ali se dobro osjećam. Presuda me iznenadila, ali ono što me emotivno čini nesretnim i tužnim je obrazloženje. Da su mi duplu kaznu izrekli to za mene ništa ne bi značilo. Kada sam čuo obrazloženje miješaju mi se tuga i bijes i moram vidjeti kakav će biti moj odgovor. Moj odgovor će biti oružje koje zasad nikad nije zabilježeno na ovim prostorima. To nije oružje kojim se puca nego civilizirano orzužje. Ne bih htio biti u koži ljudima koji su sve ovo zapakirali. Vijeće je samo vrh sante i jedan krak te jedne duboke države koja razara tkivo naših građana, a ja imam snage i spoznaja i ja ću se pobrinuti u obrani sebe i svoje obitelji da ti ljudi nemirno spavaju, a na kraju i završe u zatvoru.

- Ti monstrumi će završiti tamo gdje im je mjesto, a ja ću malo odmoriti.

- Probat ću odijeliti dvije stvari, jedna je pravna a drugo emotivna situacija. Nisam ni u snu se nadao da ću biti presuđen i jedan dan. Da ste me to pitali prije nekoliko dana rekao bi otkud vam to da je moguće presuditi mene ili bilo koga. Ja sam na Tijelovo proveo vrijeme s majkom na moru i onda su mi počele stizati vijesti o tome da je sudsko vijeće izloženo prisitku i da mogu očekivati da se donese jedna isforsirana i lažna presuda.

Uskoro opširnije...