Dragan Stojković Piksi u knjizi Nebojše Petrovića "PIKSI - SVE ZA DESET" otkrio dosad neispričane priče o svojoj karijeri i fudbalskom putu, kao i o sjajnom odnosu sa Genijem.
Poznati fudbalski autor i kolumnista MONDA Nebojša Petrović objavio je knjigu "PIKSI - SVE ZA DESET"., koja je i u pretprodaji izazvala ogromno interesovanje. Naravno, u pitanju je priča o karijeri jednog od najboljih igrača u istoriji fudbala i o njegovom putu od Niša do Kaškaiša.
Od dana kada je sa drugarima iz ulice jurio za loptom po prašnjavim terenima Pasi Poljane, do veličanstvene noći u Lisabonu kada je pobjedom protiv Portugala ispunio obećanje dato Srbiji na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Na veoma originalan način opisani su Piksijevi školski dani u Nišu, počeci u Radničkom i mlađim selekcijama reprezentacije Jugoslavije, prvi golovi i prve majstorije, urnebesni prelazak u Crvenu zvezdu, antologijske utakmice sa Real Madridom, Kelnom, Milanom, iskustva iz mečeva sa Partizanom, Dinamom, Hajdukom, prvi trofeji, individualna priznanja, susreti sa zvijezdama svjetskog fudbala.
Jedna od ličnosti koja se najviše pominje u romanu o Piksiju je Dejan Savićević. Prijateljstvo koje datira od prvog dana u Crvenoj zvezdi i reprezentaciji Jugoslavije, danas je jače nego ikada i aktuetlni selektor Srbije nije mnogo razmišljao kada mu je autor knjige postavio direktno pitanje - ko je igrač sa kojim je najviše volio da igra u tandemu:
"Dejo i ja smo se znali u dušu i sjajno smo sarađivali. Mislim da mu je 1991. godine učinjena velika nepravda kada je Papen dobio Zlatnu loptu Frans Fudbala. Dejan je odigrao fantastičnu sezonu, briljirao je protiv Drezdena i Bajerna, postizao golove, pravio bravure, bukvalno plesao po terenu. Morao je da dobije priznanje za najboljeg fudbalera Evrope. Proradio je francuski lobi i nagrada je otišla u Marsej. Ako se dobro sjećam, čak je u Gutals proglašen za najboljeg trenera, a ne Ljupko Petrović. Nema logike, zna se ko je te godine bio najbolji u Kupu šampiona. Dejo je fenomenalan tip. Kada je došao u Zvezdu, novinari su počeli da nas porede i da se pitaju kako će Piksi prihvatiti Savićevića. A ja ga prihvatio kao rođenog brata".
"Uostalom, šta ima da ga prihvatam, valjda smo svi na istom zadatku, da naše kvalitete stavimo u službu cijele ekipe. Ljudi koji me dobro poznaju, nikada u meni nisu mogli da nađu trunku sujete, kompleksa ili ljubomore. Uvijek sam bio osoba koja pruža ruku, pomaže i oduševljava se potezima svojih saigrača."
"Šta treba, da budem ljut što je on odigrao bolje od mene i što su novine prepune njegovih fotografija? To su gluposti. Sprijateljili smo se od prvog dana, kasnije dijelili sobu i u reprezentaciji. Morao sam da puzim do toaleta kada legne da odrijema posle ručka. Sjećam se utakmice protiv Njemačke na startu Svjetskog prvenstva 1990. godine".
"Kaže Dejo ‘ajde da odspavamo malo’. A u meni sve gori. Igramo protiv Mateusa, Bremea, Klinsmana… Ne bih mogao oka da sklopim. Dejo se samo okrenuo na stranu i zaspao kao jagnje. Ma bili smo strašan tandem. Meni je neshvatljivo kad treneri kažu da dva dobra igrača ne mogu da igraju zajedno jer guše jedan drugog. Ja sam znao da je Dejo specifičan, na prvi pogled djeluje da ga mrzi da živi. ‘A viđi kiše, mora li baš danas da se igra’, takav je bio. Ali s loptom virtuoz. To je vulkan talenta. Kada krene u driblinge, čini ti se da tvrđavu može da sruši. Fizički moćan, tehnički perfektan. Bukvalno predodređen za zvijezdu svjetskog fudbala".
Zvanična promocija knjige ‘PIKSI-SVE ZA DESET’ zakazana je za 18. maj od 13:00 sati u Kombank dvorani u Beogradu, a pored najzvučnijih imena srpskog fudbala prisustvo je najavio Dejan Savićević, legendarni as i igrač sa kojim je Piksi i na terenu i van terena više od saigrača.
Njih dvojica zajedno su bili u Crvenoj zvezdi od 1988. do 1991, a u dresu reprezentacije Jugoslavije bili su saigrači čak 13 godina, od 1986. do 1999, kada se Genije oprostio i dvije godine kasnije završio karijeru.