Preminuo je u nedelju, a sahranjen je uz zvuke ove numere, baš kako je i želio!
Džej Ramadanovski preminu je 6. decembra, a sahranjen je 11. decembra na Novom groblju u Aleji zaslužnih građana, uz zvuke violine i njegovu omiljenu pjesmu "Nedelja".
Džejev život nije bio lak, odrastao je u siromaštvu, a kao mali bio je i štićenik doma. Njegov drugar iz doma Anastas Skakoski (62) ispričao je svoja sjećanja na taj period i otkrio neke zanimljive detalja iz života slavnog pjevača.
Priča o druženju sa Džejom počinje 1975, kada je on stigao u Zavod za vaspitanje djece i omladine na Voždovcu.
"Ja sam u dom došao dvije godine prije njega. Ni on ni ja u domu nismo bili zbog nekakvih prestupa ili problema sa zakonom, već po odluci suda i Centra za socijalni rad. Dakle, tamo je bilo dosta djece iz marginalizovanih porodica, siromašnih", rekao je Skakoski i prisjetio se Džeja iz tog perioda.
"Dijete od deset godina, poslušno i drago svima. Slušao je vaspitače, jeste imao neke ispade, normalno, ali su mu to tolerisali jer je uvijek bio veseo, vedrog duha. Sjećam se jedne situacije, povrijedio je nogu i bila mu je u gipsu, pa je napravio neku glupost i vaspitač je htio da ga bije, a on se u takvom stanju popeo na drvo. Mene su jednom ošišali na ćelavo jer nisam bio dobar, a kad su Džeja htjeli da ošišaju, on je rekao: 'Pa ja ionako imam malo kose, šta ćete meni da odsječete?'", ispričao je Anastas.
DŽEJEV DRUG IZ DOMA OTKRIO KAKO JE NASTALA "NEDELJA": Nisu mu dali da ide kući, pa je zapjevao! TUŽNA PRIČA
Dotakao se i perioda kada je u njihovom domu snima film "Specijalno vaspitanje", pa otkrio kako je nastala Džejeva omiljena pjesma "Nedelja"
"Moj vaspitač Miroslav Simić je pisao scenario. Ali Džeju, kao ni drugoj djeci romske nacionalnosti, nisu dali da budu statisti, ne znam zašto. Druga djeca iz doma su se pojavljivala u kadrovima. Džeja je jako boljelo što mu majka nije dolazila u posjete. Mnogo je bio tužan i povrijeđen. Jednom, kad je bio nestašan i nisu htjeli da ga puste u subotu po podne da ide kući, što je bio običaj, on je onako tužan pjevušio 'Nedelja, a mene s vama nema'. To je kasnije ispričao Marini Tucaković i ona je napisala maestralan tekst za pjesmu 'Nedelja'", otkriva Skakoski.
Kad su napustili Zavod za vaspitanje, Anastas i Džej sretali su se povremeno, ali su obojica nastavila da pomažu djeci u domu, gdje su proveli godine odrastanja.
"Sreli smo se u Dobanovcima, mislim da je bila 1991, on je pjevao i ostavio je za mene mjesto u prvom redu. Još davno mi je upravnik doma Dragan Rolović pričao da Džej stalno donosi poklone djeci, karte za svoje koncerte i za koncerte svojih kolega. Umio je do donese 500 eura, sitno po 20, pa da podijeli tim mališanima. Šta da vam kažem, lako je postati ličnost ako su vam roditelji advokati, biznismeni... Ali odrastati u domu, žickati na ulici, skupljati pikavce, čekati da vam neko udijeli nešto, teško je, mnogo je teško", završava Skakoski.
