Siniša Ubović je prvu glavnu ulogu odigrao u 35. godini - prije toga, nema posla koji nije radio!
Glumac Siniša Ubović nedavno je u svojoj velikoj ispovijesti za domaće medije otkrio je kako je izašao kao pobjednik iz mračnog perioda svog života. U jednom trenutku imao je dug od čak 30.000 eura i pitao je sebe da li treba da se objesi.
"Radio sam u pozorištu, na radiju, televiziji, ali nisam uvijek bio zadovoljan, na mnoge poslove sam morao da pristajem jer sam od toga živio. To je dovodilo do toga da sam se pitao da li sam ja kvalitetan, da li sam za ovaj posao i kada će neko da me primijeti. Onda se desio taj preokret – sa 35 godina dobio sam glavnu ulogu u seriji ‘Miris kiše na Balkanu’. Ljubiša Samardžić mi je dao tu ulogu i tada sam počeo da tragam za životnim pitanjima i došao sam do jedne knjige Lujze Hej. Sticajem okolnosti sam postao jedini stipendista te žene", rekao je glumac i nastavio:
"Kada me je pozvala, brinuo sam se kako ću da obezbijedim avionsku kartu, da li ću da pozajmim od nekoga ili da podignem kredit, a u to vrijeme ovdje dobijam tu ulogu i to je bila moja najveća prekretnica jer jedini uslov koji sam dobio od reditelja Ljubiše Samardžića je bio taj da za vrijeme snimanja, odnosno četiri mjeseca, budem konstantno tu, a usred tog snimanja ja dobijam ponudu da odem na edukaciju. Ljubiši sam rekao da treba da idem u Ameriku, a on mi kaže da onda neću igrati u ulozi i da se odlučim da li ću konačno da igram glavnu ulogu koju sam dobio ili ću da idem negdje".
"On mene pita gdje idem, a ja ne znam ni kako da mu kažem. Ja sam mu rekao da je to za neki javni nastup, a on kaže meni da je to glupost, šta će meni javni nastup ja sam glumac, ja to znam. I sjutradan su me zvali iz produkcije i napravili su takav raspored da sam dobio 10 slobodnih dana i otišao tamo, završio to i dobio stipendiju".
Siniša je potom otkrio kako je došao na ideju da upiše glumu.
"Glumu sam upisao iz petog puta, te prve godine kada nisam upisao bio je rat i nisam osjetio da treba da idem u vojsku. Upisao sam Višu poslovnu školu i dao dva ispita i posle drugog ispita sam shvatio da mene to ne zanima. Onda sam počeo da švercujem majice iz Segedina, pa sam prodavao sjeme palme, kada god neku glupost izmislim šta ću da radim, onda me majka šalje u njenu firmu da to prodajem njenim koleginicama. Znao sam kakvo je vrijeme bilo tada i da moji roditelji teško žive, nisam htio da sjedim nego sam stalno nešto radio. Nekoliko mjeseci sam radio na građevini kada se zidao ‘YU biznis centar’, istovarao sam šut i posle dva mjeseca kada sam skupio pare moji su mi dodali da mogu da kupim 501 farmerke – eto tolika je plata bila".
Glumac dodaje da je nastavio još neko vrijeme da radi na građevini i da je čistio šut i malter da bi kupio cigarete.
"Drugarica me zove i kaže mi da u Novim Banovcima ima neko gradilište, pa smo išli da čistimo šut i malter u kupatilima sa sonom kiselinom, sjećam se toga ali to mi je bilo super jer sam mogao da zaradim i da kupim sebi cigarete. Sledeće godine sam otišao u vojsku i kada je došlo vrijeme prijemnog ja sam zamolio komadanta da me pusti, ali ni tada nisam prošao. Kada sam završio vojsku otišao sam u Slovačku i mislio sam da ću tamo da ostanem. Radio sam kao konobar i kao di-džej… Trajalo je to i onda sam iz petog puta upisao glumu i 1996. godine sam završio studije", rekao je on, pa otkrio od čega je živio tih godina.
"Živjelo se od raznih honorara, radio sam i sinhronizacije, razne predstave i šta god sam mogao. Godine 2001. sam dobio prvo dijete i onda je tu krenuo dodatni pritisak, ni supruga ni ja nismo imali stalne plate. Od 2000. godine kada sam ušao u priču slobodnog umjetnika svaki mjesec je bilo pitanje da li ću moći da izguram finansijski, da li ću moći da kupim djetetu šta treba i vrlo često nije bilo para, a puno sam radio. Godine 2006. sam odlučio da pokrenem privatan biznis, otvorio sam piceriju, to je trajalo tri godine i samo sam u dugove išao. Na kraju sam dugovao 30 hiljada eura i pitao sam se da li da se objesim. Onda sam krenuo da radim dodatno, pa sam radio kao vozač u okviru pozorišnog festivala, jedan producent me je pozvao da budem njegov saradnik, a moja uloga je bila da vozim ljude koji dolaze iz inostanstva, meni je ta dnevnica bila jako značajna".
Siniša kaže da je za nekoliko godina otplatio svoj dug.
"Trebalo mi je nekoliko godina, ali jesam, bila je ta sreća da sam jedan dio otpatio od serije koja je došla, pa sam paralelno radio razne stvari i tako otplatio ostatak. Imao sam sreću što sam se zadužio kod prijatelja koji me nisu pritiskali da vratim i onda kada sam otplatio osjećao sam se jako slobodno".
