Pivo, gorki alkoholni napitak zlatne boje, star je, vjerovali ili ne, koliko i sama civilizacija. Mada, pojedini kada popiju malo više piva ponašaju se suprotno tekovinama civilizovanog svijeta, ali nećemo sada o tome.
Prvi pouzdan arheološki podatak koji je u vezi sa pivom, datira 5.000 godina prije Hrista. Glavni "krivci" za proizvodnju piva su Sumeri. Oko 4.000 godina prije Hrista zapisana je himna za Ninkasi - sumersku boginju piva. Ta himna je ujedno i recept za pravljenje piva. Kasniji recepti datiraju iz starog Egipta. Kako vam onda zvuči pretpostavka da je Ramzes posle dugog i napornog dana volio da se opusti uz krčag piva?
Grci i Rimljani, takođe, su znali za pivo, ali zahvaljujući njima, koji su preferirali vino kao "fino" piće, pivo je ostavljeno varvarima. Germani su smatrali da se u pivu nalazi duša bogova, jer je potpuno obuzimalo konzumenta kada popije malo više.
Osim toga, pivo je bilo izvor hranljivih materija i jednako važno kao i hljeb. Gdje god da su žitarice bile kultivisane, budite sigurni da je postojalo i pivo. Na kraju krajeva, bilo je mnogo sigurnije piti pivo nego vodu sa sumnjivih izvora.
U 16. vijeku Njemci su ozakonili proizvodnju piva. Zakon o čistoti piva, Reinecgebot, donijet je 1516. godine. Po tom propisu samo četiri sirovinska sastava se mogu koristiti za proizvodnju piva: voda, ječam, pšenica i hmelj, uz dodatak kvasca koji se ne navodi izričito u zakonu. Tako su Njemci željeli da se osiguraju da će njihovo pivo biti najkvalitetnije na svijetu.
I tako, vrijeme je prolazilo, a pivo nije mnogo mijenjalo svoj ukus i sastav.
Međutim, svaki uživalac piva, koji drži do sebe, bi trebalo da zna da postoje različite vrste ovog gorkog napitka. Najrasprostranjenije su ejl, staut i lager. Ako se pitate šta to sve znači, e pa... u crnoj Gori imate priliku uglavnom da pijete lager piva, jer je ta sorta najzastupljenija, a našim pivarama nedostaje "avanturističkog" duha da naprave i neku drugu vrstu.
Staut je tamno pivo, ne crno... tamno! Dosta ljudi kod nas staut oslovljava po boji koja je, ruku na srce, blizu crne ali se ta sorta piva ne naziva tako. Svaki iskusni uživalac "soka od hmelja" zna za ovaj podatak. Crno pivo ne postoji, tako da ako odete u inostranstvo i tražite "crno" pivo, dobićete samo podignutu obrvu barmena i pitanje: "Šta?!".
Pivo je i omiljena tema za marketing stručnjake, koji su se fokusirali na muškarce, s obzirom na to da ih je više nego žena "pivopija". Kada je "pivska geografija" u pitanju, i laici znaju da je Njemačka pravo mjesto ukoliko želite da popijete dobro pivo. Kod njih se ovaj napitak i dan danas pravi po zakonu iz 1516. godine. Neka od najpoznatijih piva u Njemačkoj su "Erdinger", "Krombaher" i "Veltins", međutim ne treba zanemariti ni "Franciskaner", "Berliner"…Ma, teško da ćete pogriješiti koje god da probate.
Uz pivo najbolje idu kobasice, ali i pečena koljenica i ostala slična "teška" jela sa mesom. No, vratimo se koljenici. Kažu da je najbolja, ne u Njemačkoj, već u Austriji. Zato kada odete u Beč nemojte propustiti da posjetite čuveni Prater park, zbog panoramskog točka, ali i zbog užitka za vaša nepca. U parku se nalazi poznata pivnica "Švajcerhaus" u kojoj gotovo svi naručuju pečenu koljenicu, a uz nju piju, a šta drugo nego "kućno" Švajcerhaus pivo.
Njemačka se graniči sa još jednom velikom pivarskom nacijom, koja laiku vjerovatno ne bi bila prvi izbor, a to je Češka. Tu je proizvedeno prvo "zlatno" pivo, polovinom 19. vijeka kada se prvi put niz grla oduševljenih konzumenata počelo da sliva "Plzensko" pivo, danas poznato širom svijeta.
Naravno, ako ste u Pragu ili Brnu, nemojte zaobići poznate pivnice u kojima ćete jesti sjajne češke kobasice i piti, pored "Plzenskog", i "Bernard", "Krušovice", "Starobrno" i mnoga druga.Na krajnjem zapadu Evrope se nalaze Ujedinjeno kraljevstvo i Irska. Već i ptice na grani znaju da je pab tamo kao hram, a u pabu su na cijeni ejl piva, mada vole i dobar staut. Lager na Ostrvo uglavnom stiže sa "kontinenta" kako Britanci nazivaju ostatak Evrope.
Prosječan Englez će se uglavnom odlučiti za "Njukasl Braun Ejl", ali tek nakon piva iz malih porodičnih pivara. Kao što u Crnoj Gori ljudi govore da je rakija iz njihovog kraja najbolja, u Engleskoj isto pričaju za pivo.
Sjednete li u brod i otisnete li se ka Irskoj, dolazite u Dablin gdje vas na adresi Sent Džejms Gejt, Dablin 8 čeka pivara "Ginis". Tu se proizvodi vjerovatno najpoznatije i jedno od najkvalitetnijih piva na svetu. U tom "Jerusalimu" pivskog svijeta, bićete u prilici da saznate sve o proizvodnji tog nektara keltskih bogova.
U Irskoj tvrde da je pivo izmislio Irac Čarli Mops, čak su mu i pjesmu posvetili.
Preko Atlantika je Amerika, i pomislili biste da zahvaljujući irskim i njemačkim iseljenicima "Jenkiji" piju dobro pivo. Ne baš. Dva najpoznatija piva u SAD, "Bad" i "Milers", su nešto više od obojene vodice, što zbog arome, što zbog male količine alkohola koji sadrže.
Razlog za tako nešto je Drugi svjetski rat. Do tada je pivo u Americi bilo slično onom u Evropi, ali pošto su muškarci otišli u rat, pored oružja, žene su onda morale da proizvode i pivo. Logično, pravile su ga po svom ukusu, slabije za muške standarde. Tako je nastalo "lajt" pivo. Rat je završen, vojnici su se vratili, ali je "lajt" ostao - pustio je korijenje na američkom tržištu.
Uh... "pivska gografija" može da bude zamorna. Pored najpoznatijih pivarskih zemalja, nemojte zaobići ni piva iz Belgije, Holandije, čak i u Italiji možete naći dobra piva.
U okruženju, nikako nećete pogriješiti ukoliko skoknete do Bugarske i tamo probate tamno "Šumensko", ali i tamošnja "zidarska" - "Kamenicu" i "Zagorku". Hrvatska se, takođe, može pohvaliti dobrim pivskim varijetetom, rumunski Temišvar nije daleko jer "Timišoarena" sjajno gasi žeđ.
Pitate se gdje smo mi u svemu tome? Crna Gora , nažalost uprkos dugoj pivarskoj tradiciji, nije mnogo odmakla u proizvodnja različitih vrsta piva. Kod nas se uglavnom pije lager, koji je u osnovi dobar, ali nije najbolji.
Najbolji znak da je pivo dobro je postojana pjena, koja stoji poput kajmaka, a kako otpijate voljeni napitak, tragovi pjene ostaju na zidovima krigle ili čaše. U suprotnom, pivo i ne odiše nekim posebnim kvalitetom ukoliko pjena splasne kao kod praška za pranje posuđa.
Pravim uživaocima piva nikada nije bitno koliko alkohola ima u pivu, jer u konzumaciji piva glavni cilj nije napiti se, već uživati u ukusu i mirisu napitka. Neka piva imaju toliko jaku aromu, da samo zbog nje ne možete popiti više od jedne ili dvije krigle.
Proizvodnja dobrog piva je umjetnost, baš kao i njegova konzumacija, a o tome kako se pravilno sipa i pije pivo, iz kakvih čaša… nekom drugom, zgodnom prilikom.
MONDO vam obećava da će to biti uskoro.
(MONDO, Dušan Hadži Nikolić)
