Na današnji dan prije 16 godina ubijen je Zoran Vukojević Vuk (42), svjedok-saradnik u procesu za ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića i zločine "zemunskog klana". Prethodno, bio je otet, a 3. juna 2000. i likvidiran svirep način.
Zoran Vukojević Vuk, inače bivši policajac, bio je čovjek od povjerenja vođa "zemunskog klana", pa je u svojoj kući čuvao pare Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma, što je svojevremeno tvrdio dobro obaviješteni izvor iz istrage.
Vukojević je, navodno, dugo pare krio kod sebe u kući, ali je ostalo nepoznato gdje su kasnije završile. Navodno je i u jednoj švajcarskoj banci upravo na njegovo ime Spasojević imao milione eura.
"Istragom se, međutim, otkrilo da ih je najprije krio kod sebe. Zbog toga su ga mučili i ubili ga kada im je rekao gdje su", navodi sagovornik.
Prema iskazima njegove majke i advokata, Vukojević je vodio računa o sebi i vozio se u blindiranom terenskom vozilu "micubiši pajero". Pretpostavlja se da je bio naoružan sve vrijeme. Kritične večeri bio je s porodicom u njihovom dijelu dvodjelne stambene kuće. Prema nekim informacijama, imao je i psa čuvara, koji je nađen drogiran, a ograda s njegove strane kuće bila je prosječena, kao i žice oko vrata i telefonski vod. Pretpostavlja se da su otmičari i ubice došli i izmamili ga napolje, savladali i ubacili u neko vozilo. Pošto ukućani nisu čuli ništa sumnjivo, pretpostavlja se da je u vozilu došlo do pucnjave u kojoj je ubijen Zoran Pović Pova.
MASAKRIRAN, PA UBIJEN
Vukojevićevo tijelo nađeno je pored auto-puta blizu aerodroma u Beogradu. Na njegovom lešu bilo je više prostrijelnih rana iz vatrenog oružja, uključujući hitac u potiljak. Bio je prebijen, iskasapljen, upucavan, i tako izmasakriran, a još živ, umotan u celofan, zapaljen i bačen u raku iskopanu pedesetak metara od mjesta na kom je nađen u šumi. Tako zapaljen i izmučen puzao je još nekih pedeset metara. Patolozi kažu da je tijelo bilo toliko unakaženo da to dugo nisu vidjeli. Gornji dio leša spaljen je do neprepoznatljivosti, ali Vukojević je identifikovan po karakterističnoj tetovaži na nozi. Prepoznala ga je njegova majka - po tetovaži i mladežu, ali ipak je naložena i analiza DNK.
Vukojević je ubijen jer je kao kum i čovjek od povjerenja Dušana Spasojevića Šiptara bio prvi među njegovim najvažnijim ljudima - šef obezbjeđenja, sekretar i blagajnik. Znao je sve o atentatu na premijera Zorana Đinđića i ostalim poslovima "zemunskog klana". Držao je u kuhinji plastične kese sa desetinama hiljada eura i iz njih vadio koliko Spasojević kaže.
KLAN UBIO 30 LJUDI
Vukojević je policiji prvi iskaz dao u akciji "Sablja". Rekao je da je "zemunski klan" radio za DB od 1998. i da su se s tadašnjim vrhom policije dogovorili da mogu da rade šta hoće i koga treba da ubiju po gradu.
"Koliko ja znam, oko 30 ubistava izvršili su oni po gradu i time su se javno hvalili", rekao je Vukojević.
Govorio je o tome koji su političari i pripadnici državne i vojne službe imali konakte sa "zemuncima", a da je JSO obezbjeđivao Spasojevića. Za ubistvo Vukojevića na 20 godina osuđen je pripadnik "zemunskog klana" Aleksandar Simović, koji je negirao da je ubio Vukojevića, tvrdeći da je za to čuo iz medija. Međutim, u stanu u kojem je uhapšen Aleksandar pronađeni su revolver, "smit i veson", automatska puška s municijom, ručna bomba, kao i municija za "magnum 357" kojim je upucan Vukojević.
Vukojević je sahranjen 9. juna 2006. na Novon groblju u Beogradu. Na nadgrobnoj ploči piše: "Uvijek ćeš biti u našim srcima. Porodica". Na grobu je i svježe cvijeće, što govo da neko redovno obilazi njegov grob.