Danas je održano suđenje u Višem sudu u Beogradu koje se vodi protiv dječaka (14) koji je osumnjičen za masakr u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
Danas je održano suđenje u Višem sudu u Beogradu koje se vodi protiv dječaka (14) koji je osumnjičen za masakr u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u kojem je stradalo deset osoba, devet učenika i školski čuvar. Na današnjem suđenju svjedočili su roditelji ubijene djece koja su išla u isto odjeljenje sa osumnjičenim.
Oni su do detalja iznijeli svoje viđenje o situaciji iz 3. maja ove godine. U sudnici je bilo napeto, tužno i mnogi nisu mogli da zadrže svoje suze i emocije.
Ninela Radičević, majka djevojčice koja je stradala u tom masakru, svjedočila je nakon svog supruga. Svoj iskaz počela je lijepim riječima o svojoj porodici.
"Mi smo bili jedna zaista divna porodica, sve smo radili za njih, živjeli za njih. Kada me je pozvala prijateljica i pitala gdje mi je dijete jer se desila pucnjava u Ribnikaru, rekla sam da je u školi, i odmah sam zvala Ivana da mu kažem da se u školi nešto dešava. Nekako sam mislila u sebi biće sve u redu, jer ja inače, osoba koja je uvijek optimista. Moju djecu sam tako učila, i to moje čuveno 'biće sve u redu' oni su mi vjerovali. I vjerovala sam sve dok nisam saznala da nam je dijete ubijeno. Informacije koje su tada dolazile do nas, ja sam ih filtrirala nekako ako sam čula da je ubijen Dragan, koji stoji na vratima gdje i moje dijete dežura, ja ću prihvatiti drugu informaciju, a to je da su neka djeca zaključana u sali za fizičko. Tražila sam samo neke varijante u svemu tome", rekla je Ninela.
Potom je saopštila da se sa dječakom (14) koji je osumnjičen za masakr srela u Urgentnom centru. Ispričala je kako je to izgledalo.
"U trci tog dana od bolnice do bolnice u potrazi za djetetom i nekom informacijom vidim kako neki komentarišu: 'Kako vodite to dijete?' Tada vidim da sprovode ubicu i sjećam se dobacivala sam neki komentar “pa neka i treba” tako nešto bijesno sam rekla. Vjiest da mi je dijete mrtvo... Nekako cio život se pripremate za tako neku vijest, ali ne za svoje dijete, nego za roditelje, neke rođake, ali nikako za svoje dijete. Nisam imala snage da gledam foto dokumentaciju zločina, taj USB smo dali prijateljima i oni ga drže u sefu, da mi ne bismo došli u iskušenje da ga otvorimo i vidimo. Ona se rodila 6. maja tada sam je prvi put poljubila prije 12 godina, a posljednji put sam je poljubila 6. maja. Tada sam je vidjela, djelovala je nekako mirno, spokojno. Obukli smo joj pantalone i bluzu, rekla sam Ivanu nemoj da joj oblačimo haljinu, naljutiću se znaš da ih nije nešto voljela", zaključila je Ninela.