Nevladine organizacije upozoravaju da je riječ o mjestu ratnih zločina i pozivaju da se objekat ukloni iz programa odmora za penzionere
Nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pozvale su Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore da raskine ugovor sa rehabilitacionim centrom „Vilina Vlas“ kod Višegrada i ukloni taj objekat iz programa odmora i oporavka koji se po povoljnim uslovima nudi penzionerima i penzionerkama.
Kako navode, iako mogućnost korišćenja odmora i rehabilitacije u različitim objektima u zemlji i regionu predstavlja važnu i društveno odgovornu mjeru, izbor partnerskih objekata mora biti u skladu sa osnovnim etičkim principima, kulturom sjećanja i poštovanjem žrtava ratnih zločina.
Iz CGO-a i UDIK-a podsjećaju da je banjsko lječilište „Vilina Vlas“, udaljeno oko pet kilometara od Višegrada, tokom rata u Bosni i Hercegovini bilo mjesto zatočenja, mučenja i sistematskog seksualnog nasilja nad nesrpskim stanovništvom.
Pozivajući se na izvještaj posebnog komiteta Ujedinjenih nacija iz 1994. godine, navode da je tokom 1992. godine u tom objektu silovano oko 200 žena, od kojih su neke ubijene, dok su neke izvršile samoubistvo. U tom prostoru, kako ističu, zlostavljano je i mučeno i 17 građana bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja, koje su u oktobru 1992. oteli pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“, predvođeni Milanom Lukićem.
U jednoj od presuda Suda Bosne i Hercegovine objekat je opisan kao „rehabilitacioni centar pretvoren u ženski logor u koji su dovođene žene i djevojčice koje su sistematski maltretirane“. Za zločine počinjene u „Vilinoj Vlasi“ osuđen je Željko Lelek na 16 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, uključujući seksualno nasilje.
Nakon rata „Vilina Vlas“ je nastavila da funkcioniše kao banjsko i rehabilitaciono lječilište. Međutim, kako navode iz CGO-a i UDIK-a, na objektu niti u njegovoj zvaničnoj prezentaciji nema informacija da je tokom rata bio mjesto zatočenja, mučenja i silovanja, niti postoji spomen-obilježje ili memorijalna ploča koja bi ukazala na počinjene zločine.
Ove organizacije ocjenjuju da promocija ovog objekta u turističke i rehabilitacione svrhe, bez konteksta i pijeteta prema žrtvama, predstavlja primjer negiranja i normalizacije zločina, zbog čega mnogi posjetioci nijesu svjesni da borave na mjestu na kojem su počinjeni teški zločini.
Podsjećaju i da je na takvu praksu reagovala regionalna REKOM mreža pomirenja, ocjenjujući da je riječ o svjesnom izboru da se o silovanjima ćuti i žrtve izbrišu iz javnog prostora. Reagovala je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, naglašavajući da mjesta stradanja ne smiju biti predstavljana kao turističke destinacije bez istine o onome što se u njima dogodilo.
„Fond PIO, kao javna institucija Crne Gore, mora voditi računa o etičkim implikacijama svojih odluka i partnerstava. Nedopustivo je upućivanje penzionera i penzionerki – među kojima mogu biti i osobe koje su preživjele ratne traume ili članovi porodica žrtava – u objekat koji simbolizuje sistematsko seksualno nasilje i zločine protiv čovječnosti“, navode iz CGO-a i UDIK-a.
Zbog toga su pozvali Fond PIO da pokrene postupak raskida važećeg ugovora sa rehabilitacionim centrom „Vilina Vlas“, kao i da prilikom budućeg izbora partnerskih objekata uvede jasne kriterijume koji uključuju poštovanje dostojanstva žrtava ratnih zločina i odgovoran odnos prema nasljeđu prošlosti.
„Raskid ovog ugovora bio bi jasan signal da Crna Gora ne pristaje na normalizaciju mjesta zločina pod plaštom turizma i rehabilitacije, već da njene institucije doprinose izgradnji društva koje se odgovorno odnosi prema prošlosti i pokazuje solidarnost sa žrtvama“, zaključuju CGO i UDIK.