Hrišćanski vjernici koji se pridržavaju Gregorijanskog kalendara danas proslavljaju Uskrs.
Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, kako se taj praznik označava u kalendaru pravoslavne crkve, odnosno Uskrs - Vazam u rimokatoličkom kalendaru, ili samo Uskrs, kako ga imenuju protestantska, anglikanska, luteranska, baptistička ili druge zajednice nastale reformacijom rimokatoličke crkve, nosi epitet najstarijeg i najvećeg ili praznika nad praznicima, jer predstavlja samu suštinu hrišćanstva.
Isus Hristos, Mesija, koji se ovaplotio od Duha Svetoga i Djeve Marije i postao čovjek, došao je u ovozemaljski život da bi svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, da bi, potom, uskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt koja je nastala kao posljedica grijeha.
Bez uskrsenja, kao najvećeg događaja vaseljene, kako to navode teolozi, sama Hristova žrtva ne bi imala nikakvog smisla, a hrišćanstvo bi bila samo jedna lijepa priča.
Uskrs ima višestruki značaj, pored osnovnog - pobjede nad smrću, on je i nada za život budućeg vijeka i osnova za ponovni Hristov dolazak kada će Sin Božiji konačno uništiti Sotonu - izvor zla, grijeha i smrti.
To je ujedno i najstariji hrišćanski praznik, koji se praznuje još od prvih vremena hrišćanstva. U crkvenom kalendaru nema stalni, fiksni datum.
Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se kada će biti drugi pokretni vjerski praznici.
Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, Crkva je ustanovila da se on praznuje u prvu nedjelju koja dolazi iza punog Mjeseca, a koji se pojavljuje poslije prve ravnodnevnice, s tim da to ne može biti prije 4. aprila, niti poslije 8. maja.
Danas ovakav kanonizovani princip određivanja datuma Uskrsa primjenjuju pravoslavne crkve odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj, pravovjernoj liniji.
Rimokatolička crkva je taj princip napustila 1583. godine, uvela je određene modifikacije u odnosu na princip Nikejskog sabora, a to su prihvatile, tačnije naslijedile, protestantske zajednice.
Uskršnja jaja se šaraju na Veliku Subotu. Hrist je razapet na Veliki Petak, i to je najtužniji dan u godini, dan kada sve radnje koje jesu ili koje asociraju na radost, potrebno odgoditi, pa tako i šaranje jaja. Običaj je i da se prave pereci, koji simbolizuju Hristov vijenac.
Po crkvenom učenju, Isus je razapet u petak, subotu je preležao u grobu, u Josifovom vrtu, a u nedelju zorom, osjetio se snažan zemljotres i anđeo Božji sletio je na grob. Stražari koji su čuvali grob, u strahu su popadali kao mrtvi, a Isus vaskrsao.
Na Uskrs je, po vjerovanju, prvo Marija Magdalena srela Hrista, a potom se on ukazao i svojim učenicima.
Samo učenik Toma, koji je bio odsutan, nije odmah povjerovao da je Hristos uskrsnuo, pa je morao lično da se uvjeri. Otuda u narodu uzrečica: "Nevjerni Toma".
Ljudi se za ovaj praznik pozdravljaju sa: "Hristos vaskrese" I "Vaistinu vaskrese". Cijela nedelja praznika zove se Svetla nedelja, a tada se pjevaju radosne crkvene pjesme.