Bez obzira na broj postupaka koji se vodi protiv iste osobe, jedinstvena kazna po pravilu ne može biti duža od 40 godina, osim u izuzetku koji zakon predviđa kada je novo krivično djelo izvršeno tokom izdržavanja prethodno izrečene kazne
Vođa kavačkog klana Radoje Zvicer, koji je u jednom krivičnom postupku pravosnažno osuđen na 16 godina zatvora, dok je u drugom prvostepeno osuđen na 40 godina dugotrajnog zatvora, u slučaju pravosnažnosti obje presude ne bi automatski izdržavao ukupno 56 godina zatvorske kazne, prenose Vijesti.
Prema tumačenju više pravnika sa kojima su razgovarale Vijesti, kazne se u ovakvim situacijama ne sabiraju prostim matematičkim zbirom. Ako druga presuda postane pravosnažna i budu ispunjeni zakonski uslovi, sud može odlučiti da raniju kaznu objedini sa novom i izrekne jedinstvenu kaznu od 40 godina.
Bez obzira na broj postupaka koji se vodi protiv iste osobe, jedinstvena kazna po pravilu ne može biti duža od 40 godina, osim u izuzetku koji zakon predviđa kada je novo krivično djelo izvršeno tokom izdržavanja prethodno izrečene kazne.
To praktično znači da ni dvije ili više odvojenih presuda na po 40 godina zatvora, ukoliko postoje uslovi za njihovo objedinjavanje, ne znače automatski da će osuđeni provesti 80 ili više godina iza rešetaka.
Obrazlažući prvostepenu presudu kojom je Zvicer osuđen na 40 godina dugotrajnog zatvora, Viši sud naveo je da je primijenio odredbu člana 48 stav 2 tačka 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.
„Posebno se napominje da je sud za optuženog Z. R. prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora primijenio odredbu člana 48 stav 2 tačka 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, gdje je propisano da će sud, ako je za neko od krivičnih djela u sticaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora, izreći samo tu kaznu“, saopšteno je iz Višeg suda.
U tom predmetu sud je za teško ubistvo najprije utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora od 40 godina, a zatim, nakon određivanja pojedinačnih kazni za ostala krivična djela, izrekao jedinstvenu kaznu za sva djela obuhvaćena optužnicom. Budući da je za jedno od njih bila utvrđena kazna dugotrajnog zatvora, zakon nalaže da upravo ona bude izrečena kao jedinstvena.
Kod objedinjavanja kazni iz različitih presuda primjenjuje se član 50 Krivičnog zakonika. Tim članom je propisano da će sud, kada se licu sudi za djelo učinjeno prije početka izdržavanja ranije kazne, izreći jedinstvenu kaznu za sva djela. Ranije izrečena kazna tada se smatra već utvrđenom, dok se eventualno izdržani dio uračunava u novu kaznu, pišu Vijesti.
Ukoliko bi presuda od 40 godina postala pravosnažna, a sud utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 50, pravosnažna kazna od 16 godina bila bi uzeta u obzir prilikom određivanja jedinstvene kazne. Kako zakon propisuje da se u slučaju kada je među utvrđenim kaznama dugotrajni zatvor izriče upravo ta kazna, konačna sankcija mogla bi iznositi 40, a ne 56 godina zatvora.
Ipak, takva odluka ne donosi se automatski po okončanju drugog postupka, već isključivo u posebnom zakonom propisanom postupku.
„Vijesti“ su od Višeg suda zatražile pojašnjenje da li bi ranija kazna od 16 godina bila obuhvaćena jedinstvenom kaznom od 40 godina i postoji li mogućnost da po osnovu dvije presude osuđeni provede više od četiri decenije u zatvoru.
Iz suda nisu željeli da komentarišu mogući ishod.
„Viši sud ne može komentarisati ili prejudicirati pravosnažnost odluka i eventualno buduće odluke sudskih vijeća u konkretnim predmetima. Pitanje izricanja jedinstvene kazne predmet je ocjene i odluke nadležnog suda u zakonom propisanom postupku, tek nakon što budu ispunjeni svi zakonski uslovi“, odgovorila je portparolka suda Marija Milovanović.
Pravnici sa kojima su razgovarale „Vijesti“ smatraju da, osim u slučaju kada je novo krivično djelo izvršeno tokom izdržavanja prethodne kazne, u Crnoj Gori nije moguće izreći jedinstvenu kaznu dužu od 40 godina. Sam broj postupaka protiv jednog lica, kako navode, ne utiče na taj zakonski maksimum.
Čak i kada bi neko u više različitih predmeta bio osuđen na po 40 godina zatvora, sud, ukoliko postoje uslovi za objedinjavanje, ne bi sabirao kazne, već bi primijenio pravila o sticaju i izrekao jedinstvenu kaznu u okviru zakonskog maksimuma.
Izuzetak postoji kada je novo krivično djelo počinjeno tokom izdržavanja prethodne kazne. U takvim slučajevima sud može izreći novu kaznu nezavisno od ranije ukoliko ocijeni da se objedinjavanjem, imajući u vidu težinu novog djela i neizdržani dio prethodne kazne, ne bi ostvarila svrha kažnjavanja.
Sagovornici lista ukazuju i na moguće buduće dileme u predmetima zasnovanim na komunikacijama sa aplikacije SKY, prije svega u vezi sa uračunavanjem vremena provedenog u pritvoru u izrečene kazne. Kako navode, to pitanje može biti posebno složeno kada se protiv iste osobe vodi više postupaka u kojima je pritvor određivan po različitim osnovama.
Ipak, ističu da to pitanje nije od presudnog značaja za odgovor na dilemu da li bi se kazne od 16 i 40 godina sabrale.
Bez odluke nadležnog suda nije moguće sa sigurnošću tvrditi kakva bi bila konačna kazna. Međutim, ukoliko su krivična djela izvršena prije početka izdržavanja ranije kazne i budu ispunjeni svi ostali zakonski uslovi, važeći propisi upućuju na izricanje jedinstvene kazne do 40 godina, a ne na zbir od 56 godina, prenose Vijesti.
Crna Gora pripada kontinentalnoevropskom pravnom sistemu, koji primjenjuje drugačiji model izricanja kazni od anglosaksonskog prava. U državama poput Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država sudovi najčešće određuju posebnu kaznu za svako krivično djelo, a zatim odlučuju da li će se one izvršavati istovremeno ili uzastopno. Zbog toga ukupna kazna može predstavljati zbir više pojedinačnih kazni i dostići više desetina ili čak stotina godina zatvora.
Nasuprot tome, u većini država kontinentalne Evrope sud najprije odmjerava kazne za svako pojedinačno djelo, a potom izriče jedinstvenu kaznu. Ona je po pravilu stroža od najteže pojedinačne kazne, ali blaža od njihovog prostog zbira i ograničena zakonskim maksimumom. Takav model, uz određene razlike u rješenjima, primjenjuje se i u državama poput Njemačke i Francuske, gdje je cilj da konačna sankcija odražava ukupnu težinu izvršenih krivičnih djela, ali da pritom ostane srazmjerna.