Nadležni, međutim, ne odgovaraju na pitanja Radija Slobodna Evropa (RSE) kako je i od kada Vuk Vulević boravio u Srbiji, niti da li će nakon hapšenja 11. jula biti izručen Crnoj Gori.
Jedan od najtraženijih crnogorskih bjegunaca, optužen za organizovanje kriminalne grupe i šverc narkotika, u pritvoru je u Beogradu. Uhapšen je u Srbiji po zahtjevu Crne Gore, sa lažnim dokumentima izdatim na Kosovu.
Nadležni, međutim, ne odgovaraju na pitanja Radija Slobodna Evropa (RSE) kako je i od kada Vuk Vulević boravio u Srbiji, niti da li će nakon hapšenja 11. jula biti izručen Crnoj Gori.
„Radi se o licu koje ima prilično dug staž i očigledno vrlo dobre konekcije, što mu je omogućavalo da se uspješno skriva“, ocjenjuje za RSE profesor kriminalistike na Pravnom fakultetu u Podgorici Velimir Rakočević.
Crna Gora Vulevića traži od 2024. godine zbog sumnje da je bio dio međunarodne mreže krijumčara narkotika, pod vođstvom Vasa Ulića i Radoja Zvicera.
Ulić je uhapšen 2024. godine u akciji crnogorske policije uz podršku Europola i američkog FBI-ja, dok je navodni vođa ozloglašenog „kavačkog klana“ Radoje Zvicer i dalje u bjekstvu.
„Od početka devedesetih do danas kriminalci nijesu poznavali granice. Ovaj primjer može dati nadu da izreka da su kriminalci uvijek jedan korak ispred države ipak ne stoji“, navodi Rakočević.
U crnogorskom Ministarstvu pravde kažu da su izručenje Vulevića od Beograda tražili još početkom 2025. godine, kada su dobili informaciju da se „bjegunac nalazi na teritoriji Srbije“.
U Beogradu nijesu komentarisali ove navode.
Da su kod Vulevića prilikom hapšenja pronađene falsifikovane isprave izdate na Kosovu, za RSE nije komentarisala ni policija u Prištini, uz poruku da se hapšenje dogodilo u drugoj državi.
Navode policije za RSE nije želio da komentariše ni Vulevićev advokat Aleksandar Šćekić.
Vulević je uhapšen 11. jula u jednom restoranu u Beogradu.
Na izjavu crnogorskog ministra unutrašnjih poslova da je hapšenje rezultat koordinisanog rada nadležnih u Srbiji i Crnoj Gori, srpska policija odgovorila je da su „operativna saznanja, kao i planiranje i sprovođenje same akcije, rezultat rada srpskog MUP-a“.
Policija je u saopštenju navela da je Vuleviću prilikom hapšenja oduzela dva mobilna telefona i pronašla lažna lična dokumenta, te da će protiv njega zbog toga biti podnijeta krivična prijava.
„Moguće je da se neko vrijeme krio u Srbiji“, kaže za RSE Saša Đorđević, analitičar nevladine organizacije Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.
Na to, kako dodaje, ukazuju okolnosti hapšenja, jer je lociran u Beogradu, u ugostiteljskom objektu, sa falsifikovanim dokumentima i dva mobilna telefona.
„To sugeriše da nije bio samo u prolazu, već da je pokušavao da prikrije identitet i vjerovatno imao određenu logističku podršku. Ipak, teško je procijeniti koliko dugo je boravio u Srbiji i ko mu je eventualno pomagao“, dodaje Đorđević.
Šta kažu u Podgorici?
Crna Gora navodi da je još početkom 2025. godine dobila informacije da je Vulević u Srbiji i da očekuje da će sada biti izručen.
„Pored međunarodne potjernice, za Vulevićem je na snazi i zahtjev za izručenje, koji je Ministarstvo pravde uputilo nadležnim organima Srbije 17. februara 2025. godine“, navelo je Ministarstvo pravde Crne Gore na Fejsbuk nalogu.
U Višem sudu u Beogradu za RSE potvrđuju da je susjedna država ranije dostavila zamolnicu za izručenje i da je Vuleviću određen ekstradicioni pritvor „kako se ne bi sakrio ili pobjegao s ciljem ometanja postupka odlučivanja o molbi ili sprovođenja izručenja“.
Konačnu odluku o ekstradiciji donosi Ministarstvo pravde Srbije, koje nije odgovorilo na pitanja RSE.
„Očekujem da odluka ne bude kao u poznatom slučaju osuđenog šefa budvanske kriminalne grupe“, kaže kriminolog Velimir Rakočević.
Beograd deset godina ne odgovara na zahtjeve Podgorice za izručenjem nekadašnjeg predsjednika Državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozara Marovića, koji je zbog višemilionskih malverzacija u rodnoj Budvi osuđen na tri godine i deset mjeseci zatvora.
Nakon što je priznao da je bio vođa kriminalne grupe, polovinom 2016. godine otišao je u Beograd zbog navodnog liječenja. Od tada se nije vraćao u Crnu Goru.
„Pogledajte samo najznačajnije zapljene kokaina, kada govorimo o trouglu Južna Amerika, Evropa, pa čak i Afrika i Australija. One nijesu mogle proći bez učešća visokoprofilnih kriminalnih grupa, vezanih upravo za ovaj i druge klanove“, dodaje Rakočević.
Grupe sa Zapadnog Balkana u međunarodnim organizacijama, poput Europola i Interpola, označene su među ključnim za krijumčarenje kokaina iz država Latinske Amerike prema tržištima, prije svega Zapadne Evrope.
Prema riječima Saše Đorđevića, sarađuju kao poslovne mreže – fleksibilno i pragmatično.
„Povezuje ih profit, pa jedni obezbjeđuju robu ili pružaju usluge, drugi transport i skladišta, treći dokumenta ili zaštitu. Zato se kriminal u regionu ne može posmatrati samo kroz nacionalne okvire, jer ove grupe djeluju regionalno, a često i globalno.“
Prema posljednjoj godišnjoj analizi rizika Fronteksa, Zapadni Balkan ostaje ključni tranzitni koridor za prekogranični organizovani kriminal, posebno za krijumčarenje ljudi, droge, oružja i falsifikovanih dokumenata.
U izvještaju Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu navodi se da kriminalne mreže nijesu oslabile – one se prilagođavaju i mijenjaju način rada.