Anatolij Prohorenko presjekao optičko vlakno drona koji je letio ka djeci u dvorištu: „Shvatio sam da će se nešto dogoditi“
Jedne hladne večeri prošlog mjeseca, dvanaestogodišnji Anatolij Prohorenko oborio je ruski dron koji je, prema svemu sudeći, trebalo da napadne njegovu mlađu braću i sestre. Dječak je to uspio zahvaljujući vještini koju je sasvim slučajno naučio od ukrajinskog vojnika.
Njegov čin, koji se dogodio u selu na sjeveru Ukrajina, nedaleko od ruske granice, još jednom pokazuje zastrašujuću realnost rata u kojem civili sve češće postaju mete malih komercijalnih dronova, u onome što Ukrajinci nazivaju ruskim „ljudskim safarijem“.
Anatolij je tog dana bio na kruški i sjekao oštećenu granu za komšiju kada je začuo zujanje. Taj zvuk u Ukrajini često znači smrt — ne samo za vojnike na frontu, već i za civile. Mali dronovi opremljeni kamerama i eksplozivom sve češće prate i napadaju ljude tokom svakodnevnih aktivnosti.
Dječak je znao da je dron stigao do njihovog sela u Černihivskoj oblasti. Već su viđali napade na traktore, automobile i kuće, a samo dan ranije jedan dron eksplodirao je u njihovoj ulici.
Ovoga puta letjelica je išla pravo ka njegovoj kući, gdje su se u dvorištu igrali njegovi mlađi brat i sestre sa drugom djecom.
„Vidio je djecu i počeo da se diže u vazduh. Tada sam shvatio da će se nešto dogoditi“, ispričao je Anatolij.
Naučio trik od vojnika
Nekoliko mjeseci ranije Anatolij i njegov otac Volodimir Poltoracki počeli su da primjećuju tanke optičke niti koje su ostajale iza ruskih dronova.
Jednog dana dječak je gledao ukrajinskog vojnika sa pozivnim znakom „Dinamo“, stručnjaka za eksplozive, kako rukuje tim vlaknima. Vojnik mu je tada pokazao kako se optička vlakna mogu prekinuti i upozorio ga da, ukoliko ikada pokuša tako nešto, sačeka nekoliko sekundi nakon prolaska drona kako ne bi postao meta.
Taj savjet kasnije je spasio živote.
Kada je začuo dron iznad kuće, Anatolij je pogledao prema nebu i ugledao tanku nit koja se presijavala na večernjem suncu. Skočio je sa drveta, pretrčao oko dvadeset metara i uhvatio vlakno prstima.
„Nijesam imao vremena. Brojao sam do 10 i presjekao ga“, rekao je dječak.
Nakon toga dron je izgubio kontrolu, udaljio se od djece i kuća i srušio u obližnje žbunje, bez eksplozije.
„Ne bi svaki vojnik reagovao tako brzo“
Ukrajinski vojnici kasnije su priznali da ih je dječakov potez šokirao.
„Kako civil, a kamoli dijete, može da uradi tako nešto? Ne bi svaki vojnik bio u stanju da reaguje u djeliću sekunde“, rekao je jedan vojnik za Vašington post.
Anatolij je nakon toga proglašen herojem u Ukrajini, ali je njegova porodica ubrzo postala meta komentara na ruskim Telegram kanalima. Zbog bezbjednosti, porodica se privremeno preselila u dvosoban stan u Černigov.
Ipak, i dalje odlaze u svoje selo kako bi obrađivali njive i svakodnevno nailaze na nove tragove optičkih vlakana. Nedavno je njihova komšinica povrijeđena kada je dron pogodio njen automobil.
Za stanovnike pograničnih djelova Ukrajine, visokotehnološki dronovi postali su dio svakodnevice — i stalni podsjetnik da rat više nema jasnu granicu između fronta i civilnog života.