Najmanje 32 osobe izgubile su život, dok je više od 700 povrijeđeno u dva snažna zemljotresa koja su u srijedu pogodila Venecuelu.
Potresi jačine 7,2 i 7,5 stepeni dogodili su se u razmaku od svega jednog minuta, izazvavši veliku materijalnu štetu i paniku među stanovništvom.
Prvi zemljotres registrovan je 24. juna 2026. u večernjim satima, a minut kasnije uslijedio je još jači potres. Podrhtavanje se snažno osjetilo i u Karakasu, gdje su srušene zgrade, a građani su u strahu istrčavali na ulice.
Na društvenim mrežama ubrzo su se pojavili snimci urušenih zgrada i spasilačkih ekipa koje tragaju za preživjelima.
Zašto su zemljotresi u Venecueli toliko razorni?
Venecuela se nalazi u seizmički aktivnoj zoni na spoju Karipske i Južnoameričke ploče. Karipska ploča se pomijera ka istoku oko 20 mm godišnje, a njihova granica je široka zona rasjeda koja se proteže stotinama kilometara.
Energija se godinama gomila ispod zemlje
Najvažniji rasedi su Bokono, San Sebastijan i El Pilar. To su transformni rasjedi gdje se ploče pomijeraju bočno, što može izazvati veoma jake i plitke zemljotrese. Procjene pokazuju da oko 80% stanovništva živi u seizmički aktivnim zonama.
Istraživanja sa Univerziteta Pensilvanije pokazala su da je dio granice između ploča blokiran i da se energija godinama akumulira kao „opruga“. Kada se oslobodi, dolazi do jakih zemljotresa.
Stručnjaci upozoravaju da dio granice može izazvati potres magnitude do 8. Najugroženija su područja oko Karakasa, ali i naftna postrojenja koja su ključna za ekonomiju zemlje.
Zemljotresi su menjali tok istorije Venecuele
Zemljotres iz 1812. razorio je Karakas i odnio do 20.000 života, utičući na rat za nezavisnost. Tada je Simon Bolivar izgovorio poznatu rečenicu da će se „boriti protiv prirode“.
U 20. vijeku izdvajaju se potresi 1900, 1967. i 1997. godine, koji su rušili zgrade i odnosili stotine života. Nakon 1967. uvedeni su stroži građevinski standardi.
Istorija pokazuje obrazac ponavljanja kriza
Zemljotresi često pogađaju Venecuelu u periodima političke i ekonomske nestabilnosti, dodatno otežavajući oporavak i obnovu.
U hipotetičkom scenariju za 2026. navodi se da bi eventualna politička kriza dodatno otežala spasavanje i distribuciju pomoći.
Sličan primer bio je i 1999. godine tokom katastrofe u Vargasu, kada su klizišta i poplave izazvale velike žrtve u vrijeme političkih promjena, uz aktivnu ulogu vojske u kriznom odgovoru.