Tekuća godina može biti velika prekretnica za unutrašnju i spoljnu politiku Rusije.
Ova godina bi mogla da bude veoma dramatična za Rusiju i prekretnica za njeno rukovodstvo nesklono promjenama, a tri unutrašnja pitanja mogu biti posebno važna za oblikovanje budućeg razvoja zemlje.
Izbori 2024
Prije svega, Putin će morati da odluči da li će se ponovo kandidovati 2024. godine. Ruski ustav je promijenjen 2020. tako da Putin može da ostane predsjednik do 2036. Umjesto toga može da imenuje nasljednika, a da bi imali dovoljno vremena za kampanju, moraće to da uradi do decembra 2023.
Iako je rat donio velike probleme i prijetnje, neki vjeruju da je takođe učvrstio Putinovu namjeru da ostane na vlasti posle 2024. S obzirom na njegov prezir prema "političkim dezerterima" (onima koji napuštaju svoje pozicije u teškim vremenima), Putinu će biti teško da postane jedan od njih.
Drugima se, međutim, čini da Putin ne samo da je spreman da se odrekne vlasti, već možda i namjerava da to učini kao dio rješenja za okončanje rata u Ukrajini. Čak i ako je to samo želja, neke elite se nadaju da će takvo resetovanje biti dovoljno da se okonča najnoviji niz ruskih neuspjeha.
U svakom slučaju, nijedna strana nije sigurna u njegove planove, a Putin je poznat po tome što odluke donosi u poslednjem trenutku.
Raskol među elitama
Drugi srodni problem je stvaranje rastućeg jaza između onih elita koje žele eskalaciju sukoba i onih koji upozoravaju da je to nerazumno. Podela se pojavila nakon povlačenja Rusije iz oblasti Harkov i odricanja od Hersona, ukrajinskog napada na Krimski most, referenduma održanih u okupiranim djelovima Ukrajine i nejasnoće vlasti u pogledu pravih granica Rusije.
Pragmatičari, koji se sastoje od tehnokrata i srednjih funkcionera u vojsci i bezbjednosnim službama, jedinstveni su u uvjerenju da rat treba zaustaviti i preispitati, a da bi država trebalo da se opredijeli za realniju politiku u skladu sa svojim prilično ograničenim kapacitetima. S druge strane, tzv 'Jastrebovi' pozivaju na još jači vojni udar na Ukrajinu, ali i na radikalno restrukturiranje sopstvenog političkog i ekonomskog sistema. Potonji je u osnovi ruske revolucionarne frakcije (koja je, za sada, i dalje naklonjena Putinu) čiji je krajnji cilj smjena vlasti koja je, po njima, propala.
Njihova borba za prevlast jedna je od ključnih političkih bitaka 2023. godine i ona koja u velikoj meri zavisi od dešavanja na bojnom polju: što gore stvari idu za Rusiju u vojnom smislu, to je bitka između pragmatičara i jastrebova žešća.
Jastrebovi će krenuti u napad, ciljajući na vojnu elitu i političare, kao što je to već učinio Jevgenij Prigožin, zloglasni šef Vagner grupe. Pragmatičari su, u međuvremenu, nezadovoljni pravcem sukoba, nastojeći da smanje ratne ciljeve Moskve i nametnu svoj stav da je pobjeda nemoguća. Njihova poruka će stići do elite iz nevojnih krugova koji su bili iznenađeni invazijom i koji strahuju od srednjoročnih posledica.
Promjene u kabinetu
Treće ključno pitanje sa kojim se Rusija suočava 2023. vrti se oko promjena u kabinetu, koje su vrlo vjerovatne, mada je teško predvidjeti ko će koga zamijeniti.
Jedan od razloga zašto su promjene gotovo izvjesne je intenziviranje zahteva na vrhu za većom dinamikom i efikasnošću. Putinova sklonost da poziva tehnokrate u vladu može nastaviti da raste, sa visokim ličnostima u kabinetu, predsjedničkoj administraciji i strukturama moći koje su ostarele i istrošene ratom i vojnim neuspjesima, primoravajući Putina da traži nove ideje. Drugi razlog su predstojeći predsjednički izbori, a treba podsjetiti da su rekonstrukcije prethodile svim predsjedničkim izborima u Rusiji osim jednog.