Crna Gora mora odlučiti kakav turizam i kakvo tržište nekretnina želi. Model koji se zasniva na stalnom rastu cijena uzrokovanom stranim prilivom kapitala bez jasne strategije polako troši svoje resurse
Tržište nekretnina u Crnoj Gori trenutno je na svojevrsnoj prekretnici jer dosadašnji model rasta zakupa polako gubi dah.
Prema pisanju portala Biznis.rs, ponuda stanova je i dalje veoma dobra, ali se po prvi put osjeća ozbiljan izostanak potražnje, koji bi mogao natjerati stanodavce da koriguju cijene naniže. Dobar biznis sa iznajmljivanjem nekretnina godinama je počivao na velikom broju Rusa koji su se doseljavali u Crnu Goru, ali njihov broj sada vidno opada. Glavni razlog za ovakav trend leži u novom Zakonu o strancima, koji je donio brojne neprilike stranim državljanima. Oni se prvenstveno žale na rigorozne i često nejasne procedure za dobijanje i produženje boravka, kao i na komplikovanu administraciju prilikom dokazivanja osnova boravka kroz posjedovanje nekretnina ili biznisa.
Pravna neizvjesnost i neujednačena praksa državnih organa natjerali su mnoge da potraže stabilnije destinacije, što se direktno odrazilo na potražnju za luksuznijim i skupljim stanovima. Statistika pokazuje da su kirije u Crnoj Gori tokom prošle godine rasle čak šest puta brže nego u Evropskoj uniji, dostižući skok od preko osamnaest odsto. Ipak, agenti za nekretnine primjećuju da se situacija u prvom kvartalu ove godine značajno promijenila. Svetlana Brajović iz jedne od agencija navodi da su cijene trenutno na nivou onih iz 2025. godine i da garsonjere koštaju od 300 do 400 eura, dok se jednosobni stanovi kreću do 800 eura. Ona smatra da su se stekli uslovi za pojeftinjenje stanarina jer će vlasnici morati da se prilagode domaćem standardu kada shvate da više nema stranaca koji su bili spremni da plaćaju visoke iznose.
S druge strane, ekonomista Jovo Rabrenović za portal Biznis.rs iznosi nešto drugačiju prognozu i ocjenjuje da je trenutna stagnacija samo privremena. On očekuje da bi u narednom periodu moglo doći do novog rasta od šest do dvanaest odsto, naročito u Podgorici. Svoju tezu temelji na očekivanom ulasku Crne Gore u Evropsku uniju, što bi tržište moglo učiniti još atraktivnijim za Evropljane. Rabrenović takođe upozorava da će novi troškovi stanodavaca poput poreza i obaveznih notarskih ugovora na kraju vjerovatno pasti na teret samih podstanara, što bi moglo dodatno zakomplikovati situaciju na tržištu.
Za razliku od zakupa, cijene nekretnina ne padaju, naprotiv. Dok sektor iznajmljivanja pokazuje prve znake zamora usljed odlaska dijela platežne klijentele, prodajne cijene kvadrata nastavljaju svoju uzlaznu putanju, prkoseći ekonomskoj logici koja važi za ostatak regiona. Crna Gora, a posebno njena turistička metropola Budva, postala je anomalija na mediteranskoj mapi nekretnina. Upoređivanjem Budve sa popularnim španskim primorskim gradovima, kao što su Alikante ili Malaga, dolazi se do nevjerovatnih podataka. U španskim ljetovalištima, koja imaju decenijama razvijanu infrastrukturu, vrhunske saobraćajnice i neuporedivo veći izbor sadržaja, kvadratni metar na dobroj lokaciji može se naći po cijeni koja je znatno niža nego u Budvi.
Analiza tržišta pokazuje da su cijene u Budvi u nekim segmentima i do trideset odsto veće nego u sličnim zonama na španskoj obali. Dok u Španiji kupac za određenu sumu dobija uređen sistem, stabilno pravno okruženje i nekretninu u sklopu kompleksa koji nudi sve prateće servise, u Crnoj Gori se plaća ekskluzivitet koji je često rezultat vještački naduvane potražnje. Potrebno je podsjetiti da su dugo u Crnoj Gori najveći kupci bili Rusi, koji su i najviše doprinijeli drastičnom rastu cijena nekretnina. Njihov dolazak na Crnogorsko primorje nije bio samo turističkog karaktera, već su nekretnine tretirali kao siguran depo za svoj kapital. Kupovali su bez mnogo pregovaranja, često kešom, što je domaćim prodavcima i investitorima dalo krila da cijene podignu do nivoa koji je danas neodrživ za domaće stanovništvo.
Crna Gora mora odlučiti kakav turizam i kakvo tržište nekretnina želi. Model koji se zasniva na stalnom rastu cijena uzrokovanom stranim prilivom kapitala bez jasne strategije polako troši svoje resurse. Poređenje sa Španijom pokazuje nam da se može biti uspješna turistička zemlja sa realnijim cijenama nekretnina koje su dostupne širem krugu ljudi. Ruska era na Crnogorskom primorju ostavila je duboke tragove – s jedne strane donijela je ogroman novac i razvoj, a sa druge strane ostavila nam je tržišni balon koji prijeti da uguši lokalnu ekonomsku dinamiku. Kako će se taj balon ispumpati, ili će nastaviti da raste do prskanja, zavisiće od poteza Vlade i spremnosti investitora da prihvate novu realnost, u kojoj Crna Gora više nije jedina destinacija na mapi onih koji bježe sa istoka ili traže utočište na zapadu.