Akcionari Solane u stečaju upozoravaju da zemljište Parka prirode "Ulcinjska solana" pripada privatnom vlasniku, te da bilo kakvo upravljanje bez saglasnosti i pravične naknade krši zakon i ustavna prava.
U posljednjim danima javnost je obaviještena da je Vlada Crne Gore usvojila dokument kojim se definiše upravljačka struktura Parka prirode „Ulcinjska solana“ kroz osnivanje posebnog društva sa ograničenom odgovornošću, pri čemu bi država bila vlasnik 60%, a Opština Ulcinj 40% udjela.
U svom reagovanju, akcionari Solane "Bajo Sekulić" u stečaju ističu da se najave Vlade Crne Gore o upravljanju Parkom prirode "Ulcinjska solana" predstavljaju kao ispunjavanje obaveza iz Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene, te kao značajan korak u zaštiti ovog prirodnog lokaliteta. Međutim, naglašavaju da se u tim saopštenjima prećutkuje ključna činjenica: zemljište na kojem se nalazi park je privatna svojina Solane "Bajo Sekulić" AD u stečaju, što je potvrđeno pravosnažnom presudom Upravnog suda Crne Gore.
Akcionari podsjećaju da Crna Gora mora jasno razlikovati zaštitu prirode od raspolaganja imovinom. Iako je moguće proglasiti zaštićeno područje na privatnom zemljištu, zakon ne dozvoljava da se pod izgovorom zaštite prirode faktički preuzima kontrola nad privatnom imovinom bez saglasnosti vlasnika i bez pravične naknade. Upravljač parka ima ovlašćenja isključivo za provođenje mjera zaštite prirode, praćenje biodiverziteta i saradnju sa nadležnim inspekcijama, ali ne i za korišćenje zemljišta, izdavanje u zakup ili ostvarivanje prihoda od nepokretnosti koje nisu u njegovom vlasništvu. Svako drugačije postupanje predstavlja kršenje člana 58 Ustava Crne Gore i prava vlasnika.
Situacija je dodatno komplikovana činjenicom da se imovina nalazi u stečajnom postupku, gdje je isključivo stečajni upravnik nadležan za upravljanje stečajnom massom. Svako korišćenje imovine bez odluke suda, ugovora i naknade predstavlja umanjenje stečajne mase i povredu prava povjerilaca. Vlada i Opština Ulcinj stoga nemaju pravni osnov da osnivaju društvo za upravljanje ovom imovinom ili ulažu javna sredstva u zemljište koje im ne pripada.
Akcionari poručuju da su za trajno i zakonito rješenje moguća samo četiri pravno održiva puta: zaključenje ugovora sa vlasnikom (preko stečajnog suda), eksproprijacija uz punu tržišnu naknadu, donošenje posebnog zakona (lex specialis) uz obeštećenje vlasnika, ili model javno-privatnog partnerstva sa saglasnošću vlasnika. Sve drugo, upozoravaju, nosi pravni rizik i može biti štetno i za zaštitu prirode i za pravnu državu, posebno u kontekstu evropskih integracija.
Na kraju, akcionari naglašavaju da pravo zaštite prirode i pravo vlasnika nisu suprotstavljena, već mogu koegzistirati ako se poštuje zakon.