Bilo – ne ponovilo se, ali je i ovako odlično.
Neizmjerna je radost što je Novak Đoković posle nepregledne mreže sportskih, vansportskih i neljudskih izazova sa kojima se susretao tokom svoje karijere – došao na jedan meč do osvajanja rekordnog istorijskog 23, odnosno “+1” Grend slema u karijeri, i to na najtežem turniru od svih u sezoni.
Simbolika postoji i svakako prija, iako posao, naravno, nije završen i sučeljavanje sa prošlogodišnjim finalistom Kasperom Rudom nalaže potrebu za oprezom, ali je monumentalni uspjeh i konačna pobjeda u ovom epskom polufinalu cjelovita, iako se odigrala u vanrednim uslovima koje niko nije želio niti će ih se rado sjećati.
Dok je bilo pravog tenisa i nadmetanja bilo (1:1 / 1:1) teško je bilo biti zadovoljan time što Novak nije stekao ono što su mnogi vidjeli kao odlučujuću prednost pred kraj drugog seta, kada je imao više prilika da brejkom kroz igru “zapečati” aspiracije mladog izazivača. Taman kada se učinilo da ulazimo u meandere vrhunske neizvjesnosti, kroz koje nas je Novak vodio toliko puno puta i prije, a za koje mu je bilo preporučeno da ih po svaku cijenu izbjegne protiv vrhunski spremnog Alkaraza, pokazalo se zašto je sport – sport, i kao takav nepredvidiv i raskošan u emocijama koje pobuđuje. Skoro je nevjerovatno kako preko 15 hiljada gledalaca na Filip Šatrijeu, koji su na nekoliko desetina metara od obojice učesnika ovog nadahnjujućeg i iscrpljujućeg meča i ne posumnja u sve napore i napetost koji ih bukvalno izjedaju iz poena u poen.
Kako drugačije objasniti to da takav sveobuhvatni velikan sporta i fanatik za fizičko stanje i pripremljenost Novak Đoković pravi nevjerovatne greške u momentima u kojima zaista može da odluči meč? A onda, kako tek objasniti to da niko nije imao trunku sumnje da kroz nešto još opasnije i gore prolazi i Karlos Alkaraz koji se odbranio od svih naleta, izjednačio meč po setovima i bio u uzlaznoj liniji svoje igre? Teniseri su ljudi, a ne neki superheroji ili superzlikovci iz stripova, od krvi i mesa a ne od vještačkih vretena i legura, živi akteri pravog takmičenja a ne prikazi na ekranima ili neki idealizovani avatari iz kojih posredstvom unaprijeđene realnosti izlazi prikaz statističkih podataka i tendencije ponašanja, a to je njihovim današnjim pratiocima ponekad neverovatno teško objasniti ili prikazati.
Zanimljivo je zvučalo čuti Novaka Đokovića kako priča da mu je skoro prijalo da u ovaj meč ne ulazi sa oreolom favorita - nešto što je i on smatrao za opravdanu ocjenu, istovremeno svjestan težine bremena očekivanja koje taj status nosi. U tim stanjima se čak i sportski as njegovog formata osjeti kao “živ čovjek” a ne kompjuterska projekcija koja je predodređena da pobijedi, sportski i ljudski izazvan da iz sebe izvuče svoj fizički i mentalni maksimum i po riječima Ridjarda Kiplinga “ophodi se prema starim varalicama pobedom i porazom na isti način” na kraju svakog ovakvog dana i početku sledećeg. Novakovo umijeće da čita Knjigu Iskustva i dalje vizualizuje ono što pred njim stoji kao izazov i sinergetski i sinkretički oblikuje stvarnost svoje stvaralačke igre moć je koja ga približava njegovom idolu Nikoli Tesli i koliko je Novak veliki po tome nam je pokazao prvi set protiv igrača koga su mnogi prikazivali kao “strašni sud”. Tu nastupa čovek od vjere u molitvi Bogu i anđelima da pomognu onome koji je učinio skoro sve što je ljudski moguće da sa 36 godina stremi ka Pobjedi nad toliko mlađim, motivisanim i teniski sposobnim protivnicima. “Bog pomaže onima koji pomažu sebi”, glasi izreka, i upravo to je Novak potvrdio u svojoj narednoj rečenici – da će kao čovek učiniti sve što je ljudski moguće da ostvari svoje sportske ciljeve.
Šta reći pred veliko nedeljno finale protiv Kaspera Ruda, a kamoli na pomisao da se Novaku smiješi “kalendarski Slem”?
“Neću o tome uopšte razmišljati, ali će svakako predstavljati dobru motivaciju da to ostvarim to što bih u nedelju osvojio Rolan Garos” – uz pobjednički osmijeh komentariše tu mogućnost Đoković, čime ističe potpunu spremnost da u nedelju odigra meč za istoriju, pamćenje, rekord i zvanje “najboljeg svih vremena”.
Ali, i ako i kada to proslavimo na karakterističan način od kada je Novak Đoković promijenio naše živote, u njegovom će se ponovo pojaviti – novi cilj, i onda – sve iznova.
Osim što će 23. ipak biti NAJVEĆA!