Slavni srpski fudbaler Mateja Kežman živi 300 kilometara daleko od Beograda i nema namjeru da se vrati.
Čuveni srpski fudbaler Mateja Kežman (45) i danas privlači veliku pažnju javnosti svakim svojim pojavljivanjem u medijima, iako je prošlo mnogo godina od 2012, kada se u Kini oprostio od aktivnog igranja.
Bio je potom sportski direktor Vojvodine, fudbalski menadžer Sergeja Milinković-Savića, a kao i kroz čitavu svoju karijeru, ljubitelji fudbala su veoma zainteresovani za sve što ima veze sa njim.
Prošlog ljeta medijski je ispraćena vijest da je dobio šesto dijete sa trećom suprugom, znalo se za njegove apartmane u Crnoj Gori, a nedavno je ugostio ekipu emisije "Neuspjeh prvaka" u "Planinskim kućama Kežman" na Kopaoniku, u svom novom poslovnom projektu.
"To je nešto što smo u posljednjih par godina napravili i uživamo, najprije ja, pa onda svi koji dolaze", rekao je Kežman tom prilikom.
Sve je počelo na ljetovanjima u Hrvatskoj
Kako je došlo na ideju da se time bavi?
"Kao klinac bio sam kamper sa roditeljima. Od 1982. do 1991. godine kampovali smo na Lastovu, jer je otac volio, volio je pecanje i tu smo se našli i devet godina smo ljeti po tri mjeseca bili tamo. I on je igrao fudbal, pa smo te pauze od po dva-dva i po mjeseca provodili tamo", rekao je bivši reprezentativac i as Partizana, PSV Ajndhovena, Čelsija, Atletika, PSŽ-a...
"Skoro sam posjetio to mjesto ponovo, vodio sam suprugu da joj pokažem park, sada je renoviran, ali su emocije proradile. Vojska nas je 1991. godine pitomo, lijepo 'iselila', a prikolica je ostala. Ljudi sa Lastova su je čak sačuvali i poslije 10 godina su je vratili ocu. Tada mi je priroda ušla 'u krv", kazao je on.
Kežman pravi rakiju, ima orahe, šljive
Sada je Kežman stacioniran na Kopaoniku.
"Život me je potom vodio drugim putem, od Londona, Madrida, Pariza do Hongkonga i dalje, ali sam se na kraju vratio korijenima koje su mi roditelji usadili kao dijete. Prije 15-20 godina došao sam na Kopaonik, volim da dođem i dolazio sam i tokom karijere, kada sam krišom pomalo skijao, naravno da sam se pritom veoma pazio. Bila je to strast koju sam oduvijek gajio, a prije sedam-osam godina smo supruga i ja odlučili da se preselimo ovdje, napravili smo sebi kuću, provodili ovdje sve vrijeme, pa odlučili da uđemo u ovaj vid posla".
Ideju je dobio u doba korone, kada se potpuno vratio prirodi. Ispostaviće se - nepovratno.
"U vrijeme korone došli smo na tu ideju, polako smo ušli u gradnju, napravili projekte koje vidiš i posljednje četiri godine bavimo se ljetnim i zimskim turizmom. Ljudi dolaze i odlaze presrećni, što je vrlo važno. Ide super, iako smo jako mladi dobro smo to razradili, imamo lijepu ekipu, bavimo se gostima, a ja kao gost znam šta bih volio da vidim od domaćina. Pravim i svoju rakiju, napravio sam hektar i po zemlje odavde, pečem svoju rakiju posljednje četiri godine, pa gosti to probaju. Imamo dole orahe, lavandu, šljive...".
"U Beograd više ne idem, pečem rakiju na planini": Mateja Kežman se odselio 300 km i nema namjeru da se vraća
Raširio je svoje poslovanje Kežman u niz različitih pravaca i jedno im je zajedničko - sve je daleko od Beograda, u koji više ne dolazi.
"Imam i restoran koji radi samo zimi, po rezervaciji pravi domaća jela na savremeni način. Malo smo to šire razvili, nismo ovdje non-stop, imamo ljude koji nam pomažu. Ovdje živimo, ali od maja do oktobra pobegnemo na more, da li je to Crna Gora ili Istra, a onda smo od oktobra do maja ovdje, mali ide tu na Kopaonik u vrtić. U Beograd praktično ne ulazim, ako uđem istog dana to i završim i vratim se ovde. Dođem jednom-dva puta u dva tri mjeseca u Beograd", kazao je on.
"Drugačiji je život, ima više vremena za čitanje, edukaciju, više sebe ne vidim u Beogradu. Sve dalje od grada", nasmijao se Mateja Kežman, kome navijači Partizana decenijama skandiraju ime i decenijama nakon njegovog odlaska iz kluba.