Snežana Đurišić pored sina, koji je nedavno prebijen u jednom stanu na Vračaru, ima i ćerku Maju koja živi i radi u Americi
Snežana Đurišić, legendarna pjevačica narodne muzike, održaće dva solistička koncerta u Beogradu. Ona će se nakon stravičnih dešavanja sa sinom Markom Gvozdenovićem, koji je prebijen i mučen u jednom stanu na Vračaru, družiti sa publikom 24. i 25. marta u MTS dvorani.
Malo ko zna da pjevačica ima i ćerku Maju koja je slika i prilika svoje majke i nasledila njen talenat, ali je izabrala potpuno drugačiji životni put.
Maja, koja živi i radi u Americi, doputovala je zbog koncerata, a sada je otkrila i zašto se nije posvetila muzičkoj karijeri.
- Drago mi je da sam naslijedila talenat od majke i u isto vrijeme mi nije žao, jer sam iz svojih iskustava načinila tu odluku, a i nemam običaj da žalim za svojim životom, jer u njemu uživam. Vjerovatno je i dio odluke bila i moja dječja interpretacija da mi je mama nekad fizički falila, jer je mnogo radila, pa sam nesvjesno ili svjesno željela da nema te opcije u životu moje djece. Da budemo jasni - u isto vrijeme mi je i nedostajala nekad, a i bila sam i uvijek ću biti ponosna na nju. Sad iz ove pozicije majke i odrasle ćerke shvatam da je balans posla i porodičnog života vrlo zahtjevan zadatak, koji je ona radila najbolje što je umjela i hvala joj na tome.
Maja je otkrila i kako je izgledalo djetinjstvo uz majku koja je stalno bila izložena javnosti.
- Mama je bila uveliko uspješna i poznata kad sam se ja rodila i to je valjda meni bilo normalno. Posle, kad se malo odraste, pa počnemo da uviđamo više svoju okolinu, postanemo tinejdžerski orijentisani ka svemu što je spolja i da se sa tim upoređujemo, možda je i bilo trenutaka da sam priželjkivala da to bude drugačije. Sada to posmatram kao tinejdžerska nezadovoljstva - da mi kosa bude kovrdžava kad je ravna, da bih one druge patike, jer ove moje mislim da nisu in... Sa zdrave i odrasle distance, ništa ne bih mijenjala.
Ćerka Snežane Đurišić je otkrila i koliko joj je teško, s obzirom da živi u Americi, da dijeli sa majkom lijepe i teške trenutke kroz koje je prolazila.
- Slagala bih kad bih rekla da je lako, ali takav je život. Na nama je odgovornost da uložimo vrijeme i energiju u ljude i stvari koje su nam važne, pa kad vam je nešto važno ne bude vam toliko teško. Bilo je, naravno, puno momenata kada sam željela da mogu da sjednem u kola i za deset minuta budem tu, samo da je zagrlim. Sa druge strane, zahvalna sam na svom životu i svim mogućnostima i resursima koje imamo da, uprkos tome što smo hiljadama kilometara daleko, provodimo divno vrijeme zajedno.