Željko Ražnatović godinama je važio za najmoćniju figuru u srpskom podzemlju, a o njegovoj ljubavi sa Cecom i dalje se priča i piše.
Željko Ražnatović godinama je važio za najmoćniju figuru u srpskom podzemlju, a zahvaljujući vezama sa tajnom službom i režimom Slobodana Miloševića omogućeno mu je da se bavi legalnim poslovima, da bude šef stranke i vlasnik fudbalskog kluba. Šta je sa ogromnim novcem koji je prošao kroz ruke Željka Ražnatovića Arkana, pitanje je koje mnoge i danas, više od 20 godina poslije njegove smrti, "muči".
Od smrti Željka Ražnatovića Arkana prošle su 25 godine, ali iako je on ubijen u januaru 2000. u hotelu "Interkontinental", priče o njegovom bogatstvu su ga nadživjele i prepričavaju se i danas.
Šta je sve Arkan ostavio iza sebe i šta je istina a šta pretjerivanje?
Početak karijere
Ražnatović je svoju karijeru "ispekao" u inostranstvu, započeo je sa pištoljem u ruci pljačkajući banke, zbog čega je bio hapšen i nekoliko puta osuđivan. Ali, već tada, Ražnatovića, koji je bio dijete vojnog lica, spasavala je tajna služba sa kojom je imao dobre kontakte, kao i mnogi kriminalci iz bivše Jugoslavije, koji su direktno ili indirektno radili za tajnu policiju.
Osim iskustva i novca, na zapadu je Ražnatović zaradio i nadimak Arkan, ali njegov vrtoglavi uspon počinje sa dolaskom Slobodana Miloševića na vlast i krizom, raspadom i ratom u bivšoj Jugoslaviji. Slobodan Milošević mu je dao odriješene ruke da završava kojekakve mutne poslove, ne samo u Beogradu, već i u drugim krajevima tadašnje države. Hapšen je u Hrvatskoj, uoči izbijanja rata, dok je tamošnjim Srbima doturao oružje.
Rat
Sa izbijanjem rata dobija novi zadatak, osniva Srpsku dobrovoljačku gardu (SDG), paravojnu formaciju koja je ratovala u Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni i Hercegovini uz podršku srpskih vlasti. Ipak, po nekim pričama, za svaku akciju dobijao je određenu svotu novca koji je trošio na opremanje svoje paravojne formacije i tekuće troškove SDG, ali i plaćanje neke vrste kompenzacije porodicama poginulih boraca i invalidima SDG.
Bilo je glasina da su sa ratom, na zahvaćenim područjima, nestajale dragocjenosti, pa čak i čitavi fabrički pogoni su preseljeni u Srbiju, kao i neke vinarije, a SDG je učestovala i u akciji sječenja slavonskih hrastovih šuma i prodaji drvne građe.
Zauzvrat je u Beogradu Ražnatović imao "kart blanš" i bavio se mnogim poslovima, kako legalnim, tako i ilegalnim. Pitanje je koliko je Ražnatović za svoj račun uvozio kurentnu robu, od nafte do cigareta, a koliko je to prepustio drugim "kontroverznim biznismenima" uz uslov da "doniraju" dio zarade za "našu stvar" i Srpsku dobrovoljačku gardu.
Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su prestali, ali je Arkanov uticaj ostao. Činilo se da je nedodirljiv, pojavljivao se u medijima, njegovo vjenčanje sa Svetlanom Cecom Ražnatović bio je medijski spektakl, a to što je po starom srpskom običaju automatom "hekler i koh" skidao jabuku kada je došao po mladu, promaklo je vlastima.
Pogledajte kadrove:
Smrt
Poslije rata, Ražnatović se bacio u politiku, pa je tako osnovana Stranka srpskog jedinstva, a neki biznismeni su "zamoljeni" da daju donaciju "za našu stvar", ovog puta ne municiju, nego plakate. Svemu je došao kraj 2000. godine u "Interkontinentalu".
Ljudi koji su sarađivali sa njim kažu da je iza sebe ostavio impozantnu kolekciju slika, više od 80 remek-djela, među kojima su bili i neki od najozbiljnijih srpskih autora, kao što su Paja Jovanović, Petar Lubarda, Sava Šumanović, ali i jedno djelo poznatog španskog slikara Fransiska Goje.
Arkan je takođe važio za velikog kolekcionara skupocjenih satova i ljubitelja nakita, pogotovo dragog kamenja. Zbirka firmiranih satova brojala je oko 20 komada, a onaj koji je nosio na ruci kada je ubijen vrijedio je, kataloški, više od 150.000 tadašnjih njemačkih maraka. U pitanju je bio model sa brilijantima.
Ražnatović je imao toliko umjetničkih djela, nakita, satova i dragog kamenja, da je, poslije početka napada NATO na tadašnju SR Jugoslaviju, kolekcija slika morala da bude razmještena na nekoliko različitih lokacija.
U trenutku smrti Ražnatović je direktno ili indirektno bio vlasnik nekoliko legalnih firmi, od kojih su se neke bavile obezbjeđenjem. To su "Vizantin trejd" Beograd, "Ari" Beograd, "SDG" DOO Beograd, Fond "Treće dijete" iz Beograda, kao i Zadruga "Delije" u Beogradu. On je bio vlasnik vile u Ljutice Bogdana, vlasnik poslastičarnice "Ari" preko puta stadiona "Crvene zvezde" iz koje je vodio poslove.
Vrlo bitna stavka u prihodima Ražnatovića bio je fudbal u koji je ušao slučajno. Postao je vlasnik fudbalskog kluba „Obilić“ koji je u jednom trenutku čak postao prvak države pod uspješnim rukovodstvom Arkana. To mu je omogućilo da uđe u još jedan unosan, ali vrlo rizičan posao, preprodaje fudbalera, što mu je donosilo milione tadašnjim njemačkih maraka.
Navodno je jedan od motiva njegovog ubistva bio upravo sukob sa Zoranom Uskokovićem Skoletom oko prodaje jednog fudbalera, jer je navodno Ražnatović prisvojio za sebe skoro sav novac, a Uskoković nije bio zadovoljan podjelom plijena.
Po riječima svjedoka upućenih u poslovanje Arkana, on je dosta radio sa gotovinom, a u sefu u prostorijama FK „Obilić“ uvijek je imao milione njemačkih maraka u gotovini. U svakom trenutku on je u tom sefu, kako navode pouzdani izvori, imao više od 10 miliona njemačkih maraka u gotovini i taj novac nije dirao.
Drugi sef, u kome su bili satovi i nakit, nalazio se u vili u Ljutice Bogdana.
Postojao je i treći sef, koji je Ražnatović iznajmio u tadašnjoj „Komercijalnoj banci“. Oni su komisijski otvoreni 2014. godine. Iako su očekivanja javnosti bila velika, u njima nije pronađeno ništa, ni novac, ni dragocjenosti. Ali, prema nekim riječima, tu je bilo nešto što je Ražnatoviću bilo važno koliko i novac, slike ili satovi.
Tu su navodno bila dokumenta koje je Arkan smatrao bitnim, a vezana su za njegove poslove. Tajnu o tom, trećem sefu, odnio je u grob.
Pogledajte kako izgleda Arkanovo rodno mjesto Brežice:
(izvor Nova / prenosi MONDO)